Azra



Azra je bila novotalasni muzički sastav iz Zagreba, koji je osnovao Branimir Džoni Štulić 1977. godine. Januara 1977. godine za šankom Teatra TD u Zagrebu, lokalni anarhisti su ispijali lozu i pričali o politici, slaveći jer je Đoko anarhist (kome je posvećena pesma Jablan) dobio kćerku, kojoj je trebalo dati ime. Tada je Džoni izrecitovao stihove čuvene Hajneove pesme Azra, koja se u prevodu Alekse Šantića peva kao sevdalinka:

Kazuj robe, otkuda si, iz plemena kojega si?
Ja se zovem El Muharem, iz plemena starih Azra,
što za ljubav život gube i umiru kada ljube.


Tako su isto veče dobili ime Azra i Đokova ćerka i Džonijev novi bend.

Članovi benda:

U prvom sastavu Azre, iz januara 1977. su bili:
Branimir Štulić – vokal i gitara
Josip Juričić – gitara
Branko Matun – bas
Paolo Svecci – bubanj

Ali, ova postava nije dugo potrajala jer članovi benda su se često menjali, odnosno Štulić ih je menjao. Kasnije je, jedno vreme, vokal u Azri je bio Jura Stublić, a Džoni je samo svirao gitaru, jer je hteo da odustane od pevanja. U početku su vežbali u jednoj baraci blizu Filozofskog fakulteta. U to vreme su izlazile omladinske novine Polet, koje su pratila alternativna rok događanja, i koja su pomogla proboju Azre u nastanku novog vala.

Prvi album su izdali u sledećoj postavi:
Džoni Štulić (glas, gitara)
Mišo Hrnjak (bas gitara, glas)
Boris Leiner (bubnjevi, glas)

Kasnije se postava menja još nekoliko puta, da bi krajem 1980-ih sastav činili:
Džoni Štulić (glas, gitara)
Jurica Pađen (gitara od 1987.)
Stiven Kip (bas gitara od 1987.)
Boris Leiner (bubnjevi, glas)

Na vrhuncu slave, 1984. godine, Džoni je raspustio Azru (prvi ali ne i jedini put) i otišao u svet, odnosno u Holandiju. U ovom periodu je upoznao Josefinu Frudmaier, njegovu sadašnju ženu. Džoni je u Holandiji nekoliko godina radio trostruki album na engleskom jeziku „It Ain' Like In The Movies At All“ koji je relativno slabo prošao. 1987. se Štulić vratio u zemlju, zajedno sa novim basistom Stevenom Kipom, za kojeg kaže da ga je našao na ulici: "Našao sam ga na ulici, jednostavno sam ga našao. To uvjek ide tako, vidio sam ga kako svirucka i pokušao. Svirao je cijelu 1987. i 1988. godinu, sa njime sam napravio Između krajnosti i Zadovoljštinu". U naredne tri godine napravio je još četiri albuma, pre konačnog raspuštanja benda. Bubnjar Boris Leiner na pitanje o raspadu Azre kratko odgovara: „Ah, bilo je to bolno.“[2]

Singlovi:
"Balkan" / "A šta da radim" (Suzy, 1979.)
"Džoni, budi dobar" / "Teško vrijeme" (Jugoton, 1982.) - uživo
"Nemir i strast" / "Doviđenja na vlaškom drumu" (Jugoton, 1983.)
"Klinček stoji pod oblokom" / "Flash" (Jugoton, 1984.)
"Mon ami"/ "Duboko u tebi" (Jugoton, 1984.)

EP:

"Lijepe žene prolaze kroz grad" / "Poziv na ples" / "Suzi F." (Jugoton, 1980.)
"E pa što" / "Sloboda" / "Gluperde lutaju daleko" (Jugoton, 1982.)
"Sardisale Lešočkiot manastir" / "Mamica su štrukle pekli" / "I to se događa ponekad"

Albumi:

"Azra" (Jugoton, 1980.)
"Sunčana strana ulice" (Jugoton, 1981) - dvostruki
"Ravno do dna" (Jugoton, 1982.) - trostruki uživo
"Filigranski pločnici" (Jugoton, 1982.) - dvostruki
"Singl ploče 1979. - 1982." (Jugoton, 1982.) - kompilacija
"Kad fazani lete" (Jugoton, 1983.)
"Krivo srastanje" (Jugoton, 1984.)
"It Ain't Like in the Movies at All" (Diskoton, 1986.) - trostruki
"Kao i jučer: singlovi 1983. - 1986." (Jugoton 1987.) - kompilacija
"Između krajnosti" (Jugoton, 1987.)
"Zadovoljština" (Jugoton, 1988.) - četvorostruki uživo
"Blasé" (Hi-Fi Centar, 1997.)
...