Mivla

home

2015-09-26T17:09:00.025+02:00

Pre svega želeo bih da pozdravim sve posetioce moje stranice. Zovem se Vladan i živim u Banja Luci, najljepšem gradu na svetu. Banja Luka je grad kroz koji protiče reka Vrbas, grad lepih parkova, lepih žena, grad sporta, kulture, ...

Dugo sam se bavio spotrom, tačnije rukometom, jednim od sportova po kome moj grad i jeste poznat. U slobodno vreme bavim se muzikom, pisanjem, crtanjem i mnogim drugim aktivnostima... Slusam sve vrste i stilove muzike, mada sam najprivrženiji Rock ´n´ Rollu, jer je to muzika uz koju sam odrastao i koja me pratila kroz život. Obožavam životinje i imam malog kućnog ljubimca, ženku kunića koja se zove Kiki. Dobio sam je za rodjendan i vrlo brzo je stekla moju naklonost, pažnju i ljubav. Kada mi sve krene niz brdo ona je tu da me oraspoloži i nasmije.

To bi bilo predstavljanje u kratkim crtama, a bolje me možete upoznati upavo ovde, na mojoj stranici ;-) ...

poslednjih deset otvaranja stranice

.

Internetradio

2009-05-10T20:26:00.004+02:00

Automobili

2009-03-03T18:16:00.002+01:00

Najbrži automobil u ubrzanju od 0 - 60 mph

Hennessey SRT-10 Viper Venom 1000

2009-02-18T11:22:00.012+01:00

Hennessey SRT-10 Viper Venom 1000 automobil iz 2005. godine trenutno je najbrži automobil u ubrzanju od 0 do 60 mph, koje postigne za svega 2,25 sekunde. Jednu četvrtinu milje prelazi za svega 9.75 secondi. Nevjerovatno ali istinito. Karakteristike Hennessey SRT-10 Viper Venom 1000 su:

motor twin turbo

zapremina 8554 cc

snaga 745.7 kw/1000 KS

obrtni moment 1491.4 nm

težina 1556 kg

mjenjač šestostepeni manuelni

prednje gume P265/35YR-18

zadnje gume P335/30YR-20

Da bi se ova zvjer zaustavila zaslužne su prednje i zadnje kočnice Brembro Vented Discs, veličine 356 mm. Maksimalna brzina Hennessey SRT-10 Viper Venom 1000 je 255 mph. Da biste sebi priuštili ovakav Hennessey SRT-10 Viper Venom 1000 potrebno je izdvojiti $225,000 USD.

Internetnovine

2009-01-02T18:27:00.002+01:00

101 razlog zašto je pivo bolje od žene

2008-12-11T18:00:00.004+01:00

1. U pivu možeš da uživaš ceo mesec.
2. Mrlje od piva se lako peru.
3. Pivo ne moraš da izvodiš na pice i večeru.
4. Tvoje pivo će te strpljivo čekati u kolima dok gluvariš okolo.
5. Kad tvoje pivo splasne sve brige su ti prošle.
6. Pivo nikada ne kasni.
7. Pivo ne izluđuje ako tražiš drugo pivo.
8. Ako je ružno, pivo možeš skloniti bilo gde.
9. Sa piva se skida etiketa vrlo lako.
10. Kad odlaziš u bar, siguran si da možeš trgnuti bar jedno pivo.
11. Pivo nikada nema glavobolju.
12. Pošto popiješ pivo, za bocu uvek možeš dobiti još neki dinar.
13. Pivo se neće rasplakati ako dođeš kući sa još jednim pivom.
14. Ako uživaš u pivu na pravi način, uvek će ti biti bistra glava.
15. Pivo uvek leže lako.
16. Pivo možeš da deliš sa svojim prijateljima.
17. Za noć možeš skinuti i više piva, a da se osećaš dobro.
18. Uvek možeš biti siguran da si prvi koji otvara bocu piva.
19. Pivo je uvek vlažno.
20. Pivo nikada ne insistira na jednakosti.
21. Pivo možeš priuštiti javno.
22. Pivo se ne brine ako se vraćaš kasno.
23. Ladno pivo je dobro pivo.
24. Pivo se ne mora prati da bi imalo dobar ukus.
25. Ako promeniš pivo ne moraš da plaćaš alimentaciju.
26. Lepota piva nije samo površinska.
27. Suštinski kvaliteti piva lako se prepoznaju po etiketi.
28. Kad pivo peni znaš da nema besnilo.
29. Intelektualne vrednosti piva su nebitne.
30. Nijednom pivu ne smeta dim.
31. Nijedno pivo nema pokvaren zub.
32. Kad startuješ pivo znaš da te neće odbiti.
33. Preko piva ne možeš da dobiješ ni jednu veneričnu bolest.
34. Pivu je potpuno svejedno koju muziku slušaš dok ga ljuštiš.
35. Što si deblji to ti pivo bolje leži.
36. Ako pivo ostaviš nedovršeno nećeš imati bolove.
37. Pivo nema rođendan ni Dan piva.
38. Svako pivo je lako i jeftino.
39. Pivu ne smeta ako si ružan i glup.
40. Pivu ne smeta ako nisi materijalno situiran.
41. Ako imaš tremu konobar će ti rado servirati pivo.
42. Pivo se ne linja.
43. I u najgoroj kafani se može naći dobro pivo
44. Kada ostaviš pivo siguran si da te neće ogovarati kod drugih piva.
45. Pivo nikada nije masno.
46. Svako pivo pada na isti pokret ruke.
47. Pivu je potpuno svejedno kada ćeš ga popiti.
48. Pivom možeš nekažnjeno da gađaš prolaznike sa prozora.
49. Pivo uvek ima kondiciju i raspoloženje.
50. Svako pivo ima uzak grlić.
51. Zbog piva mlađeg od 18 godina se ne ide u zatvor.
52. Ako si na ulici grub sa pivom niko te neće premlatiti.
53. Pivo možeš da vodiš i na kartanje.
54. Pivo nikada neće poželeti da igra preferans.
55. Pivo može da se koristi odmah pošto se proizvede.
56. Pivo ne lupeta gluposti dok ga ljuštiš.
57. Kada spavaš sa pivom možeš i da hrčeš.
58. Pivo nema roditelje ni agresivne prijatelje.
59. Ne moraš da staviš gumicu u usta kada piješ pivo.
60. Ako prospeš tuđe pivo, vlasnik će rado prihvatiti da ga častiš drugim.
61. Ako imaš dva piva istovremeno ne moraš da gledaš na sat.
62. Pivu ne smeta ako si pivopija.
63. Pivo nikada ne može da zaglavi.
64. Na pivo se nikada ne skupljaju muve.
65. Pivo uvek ima vremena i nikada nema obaveza.
66. Pivo nikada nije suviše maljavo.
67. Ako piješ crno pivo nećeš imati problema sa K.K.K.
68. Uvek možeš da dobiješ pivo od prijatelja.
69. Nijedno pivo ne doživi da bude staro i ružno.
70. Pivo nema ništa protiv muških šovinista.
71. Pivo je uvek u providnoj ambalaži.
72. Pivo ne gunđa ako si sadista.
73. Od jednog piva još niko nije dobio infarkt.
74. Pivo se ne buni kad si pijan.
75. Pivo nema usađene moralne norme.
76. Pivo je gluvonemo i povodljivo.
77. U slučaju potrebe možeš upotrebiti i staro pivo.
78. Pivo nikada samo sebi ne diže cenu.
79. Pivo nikada ne suprotstavlja svoje mišljenje tvom.
80. Pivo te nikada neće dovesti u iskušenje da ga prospeš.
81. Za otvaranje svakog piva potrebno je sasvim malo napora vremena i nerava.
82. Pivo uvek zna šta hoće (da bude popijeno) i to ne skriva.
83. Pivo uvek ispunjava sve što od njega možeš očekivati i pri tome se ne buni.
84. Kad piješ pivo sve držiš u svojim rukama.
85. Sam određuješ dinamiku.
86. Pivo se neće uobraziti ako mu pokažeš koliko ti je stalo do njega.
87. Pivo možeš kad hoćeš a ženu kad možeš.
88. Loše pivo uvek možeš zameniti boljim.
89. Pivo će biti zadovoljno nezavisno od poze u kojoj ga cepaš.
90. Ako ti se pivo ne sviđa možeš nekažnjeno da ga prospeš.
91. Nijedno pivo se ne otima kad poželiš da ga popiješ.
92. Pivu ne smeta ako neko posmatra dok ga obrađuješ.
93. Pivo ne poplavi kad ga prospeš po podu.
94. Da bi popio pivo potreban i dovoljan uslov je da odstraniš čep.
95. Nije protivzakonito biti vlasnik gajbe piva.
96. Ako žestoko navališ pivo ti neće sasuti suzavac u lice.
97. Uz pivo ti nikad ne može biti dosadno.
98. Pivo možeš da piješ uvek, bez obzira na starost.
99. Pivo ne može da te izblamira u društvu.
100. Pivu je dovoljna jedna flaša.
101. Pivo ne insistira na romantici pre nego što ga otvoriš.

Šest pivi za deset sekundi

Pivo

2008-11-17T19:31:00.023+01:00

Pivo je alkoholno piće koje se pravi od kvasca, hmelja, ječma i vode. Ubraja se u slabija alkoholna pića, sa 3 - 13 procenata alkohola. Jedno od najstarijih pića koje se koristilo još u starom Egiptu. Danas je veoma zastupljeno u celom svetu.

Prvi pisani tragovi o prvljenju piva su ostali očuvani na glinenim tablicama i datiraju još od 6.000 godina p. n. e. i potiču od Sumera. Pivari u vreme Sumeraca su bili ugledni stanovnici dvora.Prema starim iskopinama i zapisima arheolozi su utvrdili da su stari Vavilonci proizvodili pivo u domaćinstvu još 7.000 godina p. n. e. Imali su 16 sorti piva, a za vrenje su koristili ječmeni šećer i pšenicu. Odavde se prenela proizvodnja piva u stari Egipat, Persiju, Grčku i druge zemlje. Egipćani su znali da prave pivo već 2.000 godina p. n. e. Artefakti pronađeni u grobnicama pokazuju da je u starom Egiptu proizvodnja piva bila ne samo dobro razvijena, već i komercijalizovana. Grci su, primajući civilizaciju od Egipćana, naučili i veštinu proizvodnje piva, a za njima i Rimljani i onda ostale evropske zemlje. Na evropski kontinent pivo je preneto dolaskom keltskih plemena iz Azije, negde oko 1.000 godina p. n. e. U tim vremenima pivo je pravljeno iz šećera, ali bez hmelja, tako da je dobijen proizvod bio vrlo kiseo. Tada su u pivo dodavane različite trave - pelin, lupin glog, šafran i dr. Primena hmelja predstavlja važno otkriće i čini osnovu savremene tehnologije piva. Hmelj se prvi put počeo koristiti u Novogorodskoj Rusiji. Reč pivo (bira, bier, ber, bicre) nastala je u manastirima negde između šestog i sedmog veka, u vreme kad se pivu pri varenju počeo dodavati hmelj. U srednjem veku proizvodnjom pive bavili su se kaluđeri. Kaluđeri su bili prvi koji su pivu pridodali hmelj - iz „medicinskih“ razloga, a i radi boljeg konzerviranja. Ono je proglašeno „hrišćanskim lekovitim napitkom“, da bi se uključilo u kaluđersku hranu, a smelo se piti i u dane posta.Usavršavanje parne mašine vrlo se povoljno odrazilo na razvoj pivarstva, kao i pronalazak mašine za hlađenje. Zahvaljujući najvažnijim naučno-tehničkim dostignućima u 19. veku, stvorene su osnove za pretvaranje usitnjenih preduzeća u velike fabrike piva. Najveći proizvođači su Nemačka, Velika Britanija, SAD, zatim Češka, Belgija i Irska.

Pivo se našlo i u Hamurabijevom zakoniku. Hamurabi, vavilonski kralj (1729 - 1686. g. p. n. e.) kaže: „Pivo ne sme sadržati previše vode i ne sme se prodavati po previsokoj ceni“. U zakonu još stoji: „Ako ne naplaćuje gostu žitom, nego traži novac, vara li na težini ili toči loše piće, treba biti pozvana na odgovornost i bačena u vodu. U pivnici žena može biti točiteljica, ali u pivnicu ne sme doći kao gošća. Žena koja ide u krčmu da u njoj pije, ima da se spali.“ Zna se da je tada pivo bila jedna od svakidašnjih potreba da bi se ugasila žeđ, a i zbog njegove energetske vrednosti. Kopači kanala i muškarci zaposleni u polju dobijali su dnevno do pet litara piva, a žene koje su obavljale teže fizičke poslove dve do tri litre.

Proizvodi se u procesu alkoholnog vrenja iz slada, hmelja, vode i pivskog kvasca. Voda služi kao rastvarač. Slad se dobija od žitarica, najčešće od ječma. Hmelj ima ulogu konzervansa i daje pivu ugodan miris i gorak ukus, dok pivski kvasac izaziva alkoholno vrenje u kome šećer prelazi u alkohol i ugljen dioksid. Proizvodnja piva se deli na tehnologiju slada i tehnologiju piva. Tehnologija slada obuhvata čišćenje i sortiranje ječma, kao i njegovo močenje i klijanje, sušenje zelenog slada, oslobađanje slada od klice i poliranje. Tehnologija piva obuhvata proizvodnju sladovine, glavno i naknadno vrenje i bistrenje i punjenje piva.

Sastojci piva su: voda, etanol, ugljen dioksid i neprevreli deo ekstrakta (suve materije) sladovine. Udeo etanola zavisi od koncentracije suve materije u sladovini od koje je pivo proizvedeno i stepena vrenja. Zavisno od vrste piva, zapreminski udeo alkohola može da bude različit, tj. manji od 0,5% kod „bezalkoholnih“ piva i veći od 8% kod ječmenih vina. Lager piva sadrže do 0,5% ugljen-dioksida, koji mu daje svežinu, te bitno utiče na penušavost. Stabilnost pene zavisi od koncentracije i hemijskog sastava neprevrelog dela ekstrakta, pa pivo s više ekstrakta mahom jače peni. Koliko dugo će se pena održati u čaši zavisi od količine i hemijskog sastava ekstrakta. Poželjno je da pivo kada se sipa u čašu peni tako da se ova gusta i čvrsta pena zadrži na površini najmanje tri minuta. Mehurići ugljen dioksida koji se dižu od dna ka površini pomažu održavanju pene. Ekstrakt piva pretežno čine ugljeni hidrati i manja količina proteina, aminokiselina, glicerina i sastavnih delova hmelja. Od sastava ekstrakta zavisi punoća ukusa piva. Hemijski sastav ekstrakta ne zavisi samo od vrste slada, nego i od načina proizvodnje sladovine i same fermentacije, odnosno stupnja konačnog prevrenja na kraju fermentacije. Energetska vrednost jedne litre standardnog piva odgovara energetskoj vrednosti jedne litre punomasnog mleka.

Različiti proizvođači piva preporučuju optimalne temperature na kojima se piju njihova piva. Međutim, u zavisnosti od vrste, podvrste i od sastojaka piva mogu se dosta precizno odrediti temperature na kojima pivo zadržava najbolji kvalitet. Na primer, pilsneri se služe na dosta niskim temperaturama, oko 0°C, dok većina britanskih aleova, portera i stouta na temperaturama podruma od 5°C do 11°C, a neki čak i do 13°C. Temperatura veoma utiče na ukus piva. Što je hladnije, manja je i količina ugljen dioksida, pa je time manje izražen ukus i miris piva. Hladnije pivo utiče i na receptore ukusa i mirisa. Temperature na kojima se služe glavne vrste piva su:

Pilsneri na 0°C,
Lageri od 5°C do 9°C,
Ejlovi od 7°C do 11°C,
Stouti od 8°C do 13°C,
Stari ejlovi na sobnoj temperaturi.

Da bi pivo, dok se pije, duže vreme zadržalo svoj kvalitet, odnosno temperaturu koja je optimalna za određenu vrstu, najpogodnije su čaše koje imaju debelo staklo. Takva čaša služi kao izolator od spoljašnje temperature. Zbog toga su krigle vrlo popularne jer imaju debelo staklo i vrlo dugo mogu održati optimalnu temperaturu. Osim krigli koriste se i čaše sa „stalkom“ jer sprečavaju da ruka koja drži čašu greje pivo. I krigla i čaša se prave tako da budu dovoljno velike da može da stane celo pivo iz boce sa penom. Mnogi ne vole penu tako da pivo ulivaju duž ivica čaše. Pena je veoma bitna i mnogo utiče na opšti utisak o nekom pivu. Sprečava zagrevanje piva i nalazi se kao izolator između piva i spoljašnje sredine, te daje pivu neophodnu gorčinu, ukus pivskog kvasca i miris. Važan je i oblik čaše koji je prepoznatljiv. Danas se čaše za pivo prave isključivo od stakla. Ranije se pivo pilo iz volujskih rogova, iz pehara od metala ili kamena, iz posuda koje su pravljene od drvenih daščica ili od drveta na neki drugi način i najčešće, od terakote. Krigle su, u to vreme, često imale poklopac koji je štitio pivo od muva, koje su se rojile u pivnicama.

Pivo je omiljeno među svim društvenim slojevima, pa i onima koji uživaju veći ugled poput sportista kao što su Boris Beker i Jirgen Klinsman, političara Romana Hercoga i Helmuta Kola, manekenki Eve Hercigove i Naomi Kembel, gluamaca Šona Konerija, Klinta Istvuda, Kevina Kostnera i Breda Pita, pevača Tom Džonsa, pa čak i pripadnika plemstva - kraljice Elizabete i princa Čarlsa, kao i princa Viljema iz Danske. U Nemačkoj se popije oko 250 litara po glavi stanovnika godišnje, u Belgiji 230, a u Češkoj 190. Srbija sa svojih 80 litara po glavi stanovnika godišnje je negde na sredini evropske lestvice. Pivo mnogo više piju muškarci, čak dve trećine ukupne količine, ali se ovaj odnos u skorije vreme menja u korist žena.

Pivo je višestruko korisno, gasi žeđ, osvežava i relaksira. Ono pozitivno deluje na psihu jer podstiče dobro raspoloženje, smanjuje napetost, nervozu i stres. Utvrđeno je da pozitivno utiče na krvni pritisak, cirkulaciju krvi uopšte i količinu šećera i masnoće u krvi. Pivo naime uopšte ne sadrži masnoće niti supstance koje goje. Ipak, poznat je termin „pivski stomak“. Ovaj stomak je rezultat prekomernog unosa piva, ali i hrane koja se sa njim kombinuje. Pivo ima blagotvoran uticaj i na bolesti mokraćnih organa i kamen u bubregu. Pivo doprinosi i dnevnom unosu tečnosti, ali i minerala poput gvožđa, hroma, bakra, silicijuma i kalijuma. Njihova količina zavisi od porekla sirovina, sadržaj zemljišta na kome se uzgajaju ječam i hmelj, kao i od samog proizvodnog procesa. Posebno je značajan kalijum koji reguliše nivo tečnosti u telu, a tako i krvni pritisak. Obično se konzumiranje piva vezuje za unošenje vitamina B koji utiče na kvalitet kože. Međutim, preterano unošenje piva zbog toga što sadrži alkohol sprečava adekvatno unošenje vitamina, posebno vitamina B1. Umerene doze su do tri čaše za muškarce i dve za žene. Umereno unošenje piva je neškodljivo i nema rizičnih grupa kojima se konzumacija piva strogo zabranjuje. Ipak, zbog određenog sadržaja alkohola, ne preporučuje se trudnicama, kao ni vozačima i ljudima koji piju lekove. Pivo je inače mnogo bolje konzumirati preko dana nego tokom noći. Alkohol je poznat po tome što izaziva dehidrataciju tkiva. Zbog toga je dobro da se čim se osete znaci mamurluka popije dosta vode. Normalno, mamurluk prati i velika glavobolja. Da bi se sprečila glavobolja koristi se aspirin, koji se ne sme uzimati pre konzumiranja piva jer je dokazano da aspirin povećava absorpciju alkohola u krvi od 40% do 100%. Rešenje se možda krije u belgijskom načinu točenja piva. Važno je pivo natočiti tako da na vrhu čaše ima „tri prsta“ pene. Penu koja nadvisuje ili prelazi rub čaše, treba obavezno odstraniti jer je puna ugljen dioksida koji je suvišan i izaziva gorušicu, podrigivanje i glavobolju. Pivo bez te suvišne pene lakše se vari.

U novije vreme češki stručnjaci rade na dobijanju specijalnog piva za žene koje će im ublažiti ili čak otkloniti simptome menopauze. Ovo pivo sadrži nizak nivo kalorija i alkohola, ali povećanu količinu fitoestrogena, koji je srodan ženskom polnom hormonu estrogenu i koji je upravo odgovoran za smanjenje tegoba usled menopauze kod, kako se pokazalo, svih ispitanika.

Da bi degustacija i ocenjivanje piva bili što korektniji, potrebno je da budu zadovoljeni mnogi uslovi, počevši od samog prostora u kome se degustira pivo, čaša iz koje se pije mora da zadovolji neke kriterijume, a važno je i koja hrana se služi uz pivo ili pre ispijanja. Prilikom degustacije, osim o ukusu, vodi se računa i o mirisu i izgledu piva. Jedan od najprihvatljivijih metoda ocjenjivanja piva je po Fredu Ekhartu koji se tretira kao jedan od najvećih poznavalaca piva. Napravio je nekoliko kategorija koje su bitne u analizi i koje pojedinačno ocenjuje. Zbir tih ocena daje broj koji označava kvalitet određenog piva. Maksimalan broj bodova po ovoj metodi je 20.

Postoje sledeće kategorije koje se ocenjuju:

Izgled (maksimum 3 boda)
ocenjuje se izgled i stabilnost pene
proverava se sediment na dnu boce
ocenjuje se izgled piva u čaši

Miris (maksimum 4 boda)
ocenjuju se opšti miris i prisustvo mirisa hmelja

Ukus (maksimum 10 bodova)
ocenjuje se kvalitet hmelja
proverava se odnos slada i alkohola
određuje se karakter piva
ocenjuje se ukus koji ostaje u ustima
gustina

Opšti utisak (maksimum 3 boda)

Vrste piva

Ale - vrlo raširen tip piva gornjeg vrenja (S. cerevisiae ). Postoje brojne vrste tog tipa piva koja se razlikuju po gorčini, boji , geografskom poreklu, posebnostima proizvodnog procesa. Izvorni engleski, škotski i irski ale dozrijeva pri višim temperaturama (do 20oC), pri tocenju ne stvara pjenu i pije se relativno topao (20oC). Njemacki i belgijski ale nakon toplog vrenja dozrijevaju bar nakratko, pri nižim temperaturama 45( oC), imaju više ugljikova dioksida, pjene se i piju ohladeni, slicno lager pivu.

Altbier (staro pivo) - njemacko pivo jantarnosmede, do bakrenosmede boje, dobiveno gornjim vrenjem sladovine od cistog slada (11 - 12% ekstrakta). Punog, oštrog, gorka okusa, umjerene jacine (3,5 - 3,9% alkohola). Jedno od najpoznatijih je Dussel iz okolice Düsseldorfa.

Barley wines (jecmena vina) - u Engleskoj je cest naziv za najjaca piva broncane boje ili boje mahagonija. Izrazito su sladnog okusa i vocne arome koja potjece od kvasaca gornjeg vrenja. Njihov ih vinski karakter cini pogodnim desertnim picem ili cašicom za uspavljivanje. Tradicionalno, doviru u drvenim bacvama koje se povremeno provaljaju da se podigne kvasac i ubrza doviranje. Sadržavaju 6 - 11 % alkohola, pa se mogu smatrati varijantama piva tipa Russian Stout ili Doppelbock.

Becki postupak (Becko pivo) - vjerojatno je najstariji postupak proizvodnje jednog tipa lager piva, danas poznatog pod imenom Ožujsko (Marzen) pivo. Izumio ga je Anton Dreher, austrijski pivar, koji je godine 1841. prvi primijenio kvasac donjeg vrenja u svojoj pivovari Schwechat u okolici Beca. Nešto modificiraniju verziju tog postupka preuzima zatim pivarska obitelj Sedlmayr iz Münchena, da bi pripremila posebno pivo za Oktoberfest. Postupak se brzo proširio po zemljama tadašnjeg Austrijskog carstva i citave Europe. Sladovina (12,0-12,8% ekstrakta) proizvodi se od srednje tvrde vode i slada jantarnožute boje. Glavno je vrenje hladno (4 - 8 oC), dugotrajno (10-12 dana), a odležavanje pri OoC traje 13 mjeseca. Pivo je broncane, jantarnocrvene ili bakrene boje, blagog sladnog okusa, sadržava 5,5% alkohola i savršeno se slaže sa zacinjenim jelima. Današnja se becka piva, poznata u mnogim zemljama kao Marzen, u Austriji i kao Spezialbier, te SAD-u kao Vienna bier, donekle razlikuju od svojeg slavnog pretece, ali su zadržala njegove povijesne znacajke.

Belgian ale - belgijska vrsta ale piva koje se po svojstvima nalazi izmedu klasicnog burtonskog i dusseldorfskog piva gornjeg vrenja. Engleska rijec ale u Belgiji oznacava lagano pivo bakrene boje, vocne arome i vrlo ukusno.

Belgian golden ale - jedno od svjetski poznatih starih piva koje se, usprkos cinjenici da je to pivo gornjeg vrenja, cesto pije vrlo hladno, cak iz ohladenih burgundskih caša. Bojom podsjeca na lager. To je jako pivo prava harmonija vocne, hmeljne i alkoholne arome. Najpoznatija je marka Duvel, koja prolazi kroz trostupanjski proces vrenja (5 - 6 dana pri 16 - 28 oC, tri dana uz snizivanje temperature do -1oC, odležavanje 3-4 tjedna pri -3 oC; filtracija, dosladivanje i ponovna inokulacija s kvascem za doviranje koje se odvija 14 dana u boci pri 22 oC i na kraju stabilizacija, 5 - 6 tjedana, pri 4 - 5 oC).

Berliner Weisse (berlinska bjelinaberlinsko bijelo) - pšenicno pivo dobijeno alkoholnim i mlijecno-kiselim vrenjem. Ima umjerenu koncentraciju alkohola, osrednju punocu, iskricav izgled i svojstven, ugodan kiselkast okus mlijecne kiseline. Proizvodi se od usipka s 20 - 75% pšenicnog slada i tvrde vode. Ukomljava se infuzijom. Puni se u boce i bacve nefiltrirano, a zatim 3 - 4 tjedna drži na hladnom kako bi se kvasac istaložio i pivo izbistrilo. Cesto se pije s mirisnom brocom (divlji broc, jaslenjak, lazarkinja) ili sokom/sirupom od maline. lako je to izvorno svijetlo pivo, kad ga narucite, konobar ce Vas upitati: Crveno ili zeleno? aludirajuci na moguci dodatak. Zato morate odgovoriti: Prirodno, bez dodataka.

Bezalkoholno pivo - sadržava ispod 0,5% alkohola. U nekim je zemljama ta granica viša i dosiže cak 1,5%. Proizvodi se posebnim postupcima vrenja ili postupcima uklanjanja alkohola iz alkoholnih piva.

Bezporezno pivo - naziv za dansko pivo koje ima mali udjel alkohola (otprilike 2,3 - 2,6%). Piva s takvom trgovackom oznakom su najcešce Hvidtol (pivo gornjeg vrenja bogato ugljicnom kiselinom) ili Skibsol (brodsko pivo).

Biere de Garde (gardijsko pivo) - francuski naziv za srednje jako do vrlo jako pivo gornjeg vrenja, bakrene boje, koje cesto dovire u šampanjskoj boci. Ima sladni okus i vocni miris, poput alea. Danas to ime nose i neka piva donjeg vrenja. Izvorno taj naziv znaci "pivo za cuvanje" i upucuje na to da se moglo dugo cuvati i piti citavo ljeto.

Bierbitter (Bitterlikor, Krauterlikor) - jaki bitter na bazi piva i razlicitih trava, sa šecerom ili bez njega, sadržava 48% alkohola.

Bierbranntwein - naziv za rakiju Borovično pivo - najviše se proizvodi u pivskih taloga (Bavarska).

Bitter Ale - dobro zahmeljeno tocivo pivo, idealno za prijateljsko druženje u pubu. Nešto je kiselije od standardnog alea. Boja mu se razlikuje od smedkaste do tamnobakrene. Jednostavni Bitter ale ima 3,75 - 4% alkohola, Best ili Special bitter sadržava 4 - 4,75%, a Extra Special bitter oko 5,5% alkohola. Svima je zajednicka bogata hmeljna aroma.

Bitter Stout - jako i vrlo gorko pivo, prije poznato pod imenom Porter. U Irskoj i Velikoj Britaniji sadržava preko 4, u Europi preko5%, a u tropskim zemljama preko 7% alkohola. Izlazi iz pivovare kao nedovršeno pivo, pa se naknadno vrenje zapravo odvija u bacvama u kojima se isporucuje.

Bockbier (tzv. Jarac pivo) - pivo donjeg vrenja u Austriji i Njemackoj, s najmanje 16 % ekstrakta u sladovini i preko 5 % alkohola u pivu. To je puno pivo, nježna okusa i sa širokim boja od zlatne, zlatnosmede do tamnosmede. Osim u Austriji i proizvodi se i u drugim zemljama, ali u razlicito doba godine, tj. u jesen, zimu ili u rano proljece. Najpoznatije je pod imenom Maibock (majsko Jarac pivo).

Borovično pivo (Juniper, Sassy beer, Ginger beer) - najviše se proizvodi u Finskoj, Norveškoj i u sjevernoj Švedskoj. Od bobica borovice, uz dodatak hmelja, prireduje se komina koja previre samostalno ili pomiješana sa sladovinom. Francuz Kerandren proizvodio je borovicno pivo tako da je sladovinu zacinio sa zgnjecenim bobicama u jutenoj vreci.

Braune Biere - u njemackom govornom podrucju naziv za Brown ale - smeđe pivo.

Brown ale - jantarnosmede do tamnosmede suho englesko pivo sladnog okusa. Udjel alkohola od 3 do 3,5% u južnoj Engleskoj, 4,4 - 5% u sjevernim predjelima zemlje. To je pivo zapravo nastalo u sjeveroistocnoj Engleskoj kao protuteža Pale aleu iz Midlanda. Belgijski Brown Ale ima poseban kiselosladak okus. Njegova je aroma složena, ponekad podsjeca na masline, groždice i zacine. Poslužen pri sobnoj temperaturi djeluje osvježavajuce i potice apetit. Cesto se koristi kao dodatak u kulinarstvu.

Champagner - Weizenbier - zakonski dopušten naziv za bezalkoholno pšenicno pivo u Austriji, zabranjen u Njemackoj, gdje ga zamjenjuje naziv Kristall - Weizenbier.

Christmas Beer (božicno pivo) - tamno, gusto i prilicno jako pivo koje se u Velikoj Britaniji proizvodi za belgijsko tržište. U drugim se zemljama takoder proizvodi Božicno pivo. U Njemackoj se naziva Weihnachtbier i nije tamno.

Cream Ale - u SAD -u uobicajen naziv za vrlo svijetlo i lagano ale pivo, cesto "prerezano" (pomiješano) s lager pivom. Sadržava oko 4,75% alkohola.

Dampfbier (parno pivo) - njemacko nepasterizirano pivo gornjeg vrenja s okusom po vocu, svijetlocrvene boje i osebujna mirisa koji podsjeca na vaniliju. Za hmeljenje se rabi samo hmelj iz podrucja Hallertau/Bavarska.

Dark Ale (tamno pivo) - englesko pivo, najcešce tamnosmede boje i okusa po karameli. Tamni ale, kao i svijetlosmedi ale (Mild Ale) sadržavaju oko 3,5% alkohola. Osnovna boja podsjeca na Brown ale (smedi ale).

Dreher Anton - austrijski pivar koji je 1840. godine kreirao becki tip piva donjeg vrenja, pretecu današnjih lager piva. Godine 1868. osnovao je pivovaru u Trstu, a 1974. Dreher Konzern je pripao nizozemskom Heinekenu, engleskom Whitbreadu i Company PLC.

Doppelbock (dvostruko Jarac pivo) njemacko pivo donjeg vrenja, s masenim udjelom ekstrakta od najmanje 18% u sladovini, te 5,7 - 7,5% alkohola u pivu. Doppelbock je svijetlo ili tamno, jako pivo s osobitim sladnim okusom.

Dortmundski postupak (Dortmundsko pivo) - postupak po kojem se proizvode piva s predikatom Export, iako se piju najviše u Dortmundu. Sladovina se proizvodi od vode velike karbonatne i nekarbonatne tvrdoce, te munchenskog slada. Ukomljava se s dvije komine. Sladovina ima oko 13,5% ekstrakta, ali dosta nefermentabilnih šecera, pa pivo sadržava do 5,5% alkohola. Boja mu je zlatnožuta, a gorcina umjerena. Ima manje izraženu hmeljnu aromu nego plzensko pivo, suho je i punije od munchenskog i najcešce nešto jace od oba piva. Odležava najmanje tri mjeseca, što sasvim odgovara njegovu predikatu Export. Izvan Njemacke je poznato pod imenom Dort.

Dry Stout - vrsta tamnog piva gornjeg vrenja tipa Stout. Najbolja se piva te vrste proizvode u Irskoj. Odmah se prepoznaju po baršunastocrnoj boji i kremastoj pjeni. Boja i sladni okus mu potjecu od prženog jecma. Izvanredno se slaže s mesom jastoga i kamenica. Glasoviti Guinness pripada tom tipu piva.

Dunkles Bier (tamno pivo) - ime kojim se oznacuje samo boja piva, dok je koncentracija ekstrakta u sladovini, odnosno alkohola u pivu razlicita, ovisno o vrsti. Cesto se njime naziva i tamno lager pivo proizvedeno munchenskim postupkom.

Dünnbier (slabo/lako pivo) - naziv za slabo alkoholno ili bezalkoholno pivo u Njemackoj (0,5 - 1,5%). Vecinom se proizvodi u malim gradskim pivovarama.

Ðumbirovo pivo (Gingerbeer) pjenušavo slabo alkoholno pice od šecera i dumbira. U Engleskoj se priredivalo ljeti kao osvježavajuce pice od 10 - 20%-tne otopine šecera. Za vrijeme prohibicije u SAD-u su se pile razlicite vrste dumbirovih napitaka zasicenih ugljicnom kiselinom, kao Gingerale ili Gingerbeer. Ta pica nisu smjela sadržavati više od 0,5% alkohola.

Eiche Bier (hrastovo pivo) - jedna vrsta osobitog piva iz Saarlanda. Prvobitno se ono proizvodilo prigodno za blagdane, a danas se može dobiti tijekom citave godine. To je svijetlo pivo gornjeg vrenja, s uobicajenom koncentracijom ekstrakta i izraženim oporim hmeljno-taninskim okusom. Izmedu ostalih proizvodi ga pivovara Saarfurst u Marzingu.

Einfachebier (jednostavno pivo)lagano njemacko svijetlo ili tamno pivo (2 - 5,5% ekstrakta, 0,5 -1,5% alkohola), bez posebno izraženih svojstava. Proizvodi se u neznatnim kolicinama.

Eisbock (ledeno jarac pivo) - vrlo jako njemacko pivo koje posebnim postupkom zamrzavanja i izdvajanja leda dobiva povecani udjel alkohola. Kako alkohol ima nižu tocku ledišta od vode, tim se postupkom u pivu povecava volumni udjel alkohola na oko 10%. Po tradiciji se Eisbock proizvodi u Kulmacher Reichelbrau AG.

Exportbier (izvozno pivo) - naziv za piva iz skupine punih jakih piva koja se u Njemackoj proizvode od sladovine s 12,4 - 14% ekstrakta i sadržavaju od 4 do 4,2% alkohola. U Austriji i Švicarskoj nema tocnih odredbi, kao ni u mnogim drugim zemljama. Medutim, važno je da su proizvedena od odabranih sirovina, te biološki i koloidno stabilizirana kako bi mogla podnijeti dug transport, te sacuvati izvornu kakvocu duže vrijeme (obicno godinu dana). Najcešce su to svijetla, ne jako zahmeljena piva, s vecim udjelom ekstrakta proizvedena od najboljeg slada, bez njegove zamjene s drugim sirovinama.

Export Weizenbier (izvozno pšenicno pivo) - naziv za piva gornjeg vrenja proizvedena od usipka s najmanje 50% pšenicnog slada. Sladovina sadržava 12,5 -14% ekstrakta, a pivo 4 - 6% alkohola. To su svijetla, aromaticna i slabo hmeljno-gorka piva, s relativno puno ugljicne kiseline koja pivu daju posebnu mekocu i specifican okus.

Faro - zasladena varijanta Lambic piva, koja se prodaje/poslužuje u bocama. No, u nekim je belgijskim kavanama obicaj da si svatko sam pripremi ovu vrstu piva umješavajuci šecer u cašu kiselog Lambic piva.

Farbebier (obojeno pivo) - posebno pivo, proizvedeno od tekuceg obojenog šecera i tamno obojenog slada. Obojeni se šecer može koristiti samo za tu vrstu piva. Proizvodi se od obicnog tamnog piva kome se dodaje najviše 50% obojenog šecera.

Festbier (praznicko pivo) svijetlo pivo donjeg vrenja (5,1 - 5,7% alkohola) proizvedeno od sladovine s 12 -13,5% ekstrakta. Prvobitno se taj naziv vezao za Švicarsku. Danas se u Austriji i Njemackoj tako naziva svako prigodno pivo, tj. pivo namijenjeno svetkovanju.

Framboise - Lambic - naziv za Lambic pivo koje se nakon sekundarne fermentacije podvrgava i trecem vrenju uz dodatak malina. Sadržava 4,4% alkohola.

Fruit beer - pivo od voća. Moze biti Lager ili Ale.

Gose - vrsta lakog bijelog piva gornjeg vrenja koje se prvobitno proizvodilo u Goslaru (od vode rijeke Gose). Sada se to pivo proizvodi u Leipzigu i okolici. Cuva se u nezacepljenim bocama, duga vrata.

Gueuze - vrsta osobitog belgijskog piva tipa Lambic zasicenog ugljikovim dioksidom, poput šampanjca. Dobiva se rezanjem mladog i starog piva (najcešce 1/3 starog i 2/3 mladog piva), koje dovire i odležava u boci godinu dana. U osnovi je kiselkasta okusa iako postoje i slatkaste varijante.

Guinness - prezime osnivaca pivare (Arthur Guinness) u Dublinu, ime poznate pivarske grupacije u Londonu i zaštitni znak najpoznatijih Dry Stout piva na svijetu. Za proizvodnju sladovine koristi se svijetli slad (65%), jecmene pahuljice (25%) i prženi jecam (10%). Sirovine se ukomljavaju po uzlaznom infuzijskom postupku, tako da sladovina sadržava dosta nefermentabilnih šecera koji pivu daju punocu okusa. Za hmeljenje se rabi više sorti hmelja, medu kojima prevladava Golding. Za vrenje se primjenjuje praškasti kvasac koji se nakon vrenja (do 25oC) izdvaja centrifugalnim separatorom. Prije punjenja u bacve pivo se kratkotrajno pasterizira, a ako se puni u boce, u njima i dovire. Proizvodi se pet do šest osnovnih vrsta piva koje, s malim varijacijama, daju cak 19 varijanti tog tipa piva. Najraširenije je Draught Guinness (sladovina 9,75% ekstrakta), koji ima 4,2% alkohola, vrlo tamnu boju i jaku gorcinu. Dovrelo u bocama ima izraženiji okus, suhocu, vocnu aromu, svježinu i iskricavost. Druga se verzija tog piva proizvodi samo od slada i nešto je jaca (5% alkohola). Jaka verzija, za izvoz u SAD ne proizvodi se od cistog slada, vec sadržava 6% alkohola, dok ona za Belgiju ima cak 7,5% alkohola. Foreign Extra Stout, koji se izvozi u tropske zemlje, iste je jacine, ali mnogo profinjenijeg okusa, s primjesom mlijecne kiseline, mirisom vina i deke za pokrivanje konja, zbog aktivnosti divljeg kvasca tijekom doviranja u bacvi.

Hansel - pivo iz pivskog taloga, tj. pivo koje je zaostalo na dnu bacve i ne smije se tociti ili prodavati. U starom zagrebackom žargonu takvo se pivo nazivalo Hansl. Stari njemacki oblici su Haanzl ili Heinzl i pod tim se mislilo na pivo koje se može cijediti s taloga, a namijenjeno je za žrtvu malim kucnim bogovima (Heinzelmannchen). Austrijskim zakonom (Biertrank - Steuerpatent) od 12.I 1812. bilo je zabranjeno proizvoditi patvoreno ili nevaljalo pivo ili tzv. Hansel.

Hefe - Weizenbier (kvasno - pšenicno pivo) - svijetlo pšenicno pivo gornjeg vrenja koje dovire u boci. Takvo je pivo obicno mutno i sadržava manje ugljikova dioksida nego Kristall - Weizenbier.

Helles - uobicajen naziv za svijetlo lager pivo u Njemackoj.

Hvidtal - naziv za bijelo pivo (Weissbier) u Danskoj i drugim skandinavskim zemljama. Naziv se zadržao kao spomen na nekadašnja pšenicna piva gornjeg vrenja, jer se sada proizvodi od jecmenog slada i sadržava malo alkohola.

Imperial Stout - umjereno suho i vrlo jako (7 - 10% alkohola) englesko pivo. Izvorno se ta vrsta piva proizvodila samo tijekom hladnih godišnjih doba.

India Pale ale - sinonim za nešto gorci Pale ale. Ime potjece iz doba kolonijalne Engleske.

Irish Ale - tradicionalno irsko pivo, naglašenog sladnog okusa, cesto s primjesom okusa na maslac, izrazite vocne arome, crvenkaste boje. Danas su irske pivovare u vlasništvu korporacije Guinness, pa se primjenjuje prženi jecam za bojenje piva što uzrokuje male promjene boje tradicionalnog irskog piva.

Jogurtovo pivo - ubraja se u skupinu kiselkastih piva. Proizvodi se od jecmenog i pšenicnog slada uz primjenu kvasca i jedne mlijecno-kisele bakterije. Okus mu je vrlo slican berlinskom bijelom pivu (Weissbier).

Kalorienarmes (niskokaloricno pivo)pivo tipskog okusa s malim udjelom ugljikohidrata. Uobicajeno u Njemackoj (3-4% alkohola). Piju ga potrošaci koji vode racuna o energetskoj vrijednosti hrane i pica.

Kaltenberg - pivo "Jadranske pivovare" iz Splita proizvedeno po licenci Schlossbrauerei Kaltenberg Irmingard Prinzessin Von Bayern GmbH. Jedino svjetsko pivo s kraljevskim jamstvom, ciju izvornu autohtonost, cistocu i osebujnu kvalitetu jamci osobno sam princ Bavarske, gospodin Luitpold, potomak cuvene kraljevske loze. Pivo izuzetnog ukusa koje ima 11.2 % ekstrakta i 4,6% alkohola.

Karmi - staroegipatsko pivo, jedinstvenog aromaticnog okusa po dodanoj smrekovini.

Kellerbier (podrumsko pivo, mlado pivo) - uzeto iz tankova za glavno vrenje kada se vecina kvasca istaloži na dno posude ili ispliva na površinu piva. Ta su piva zato najcešce jako mutna, izrazito gorka i sadržavaju malo ugljikova dioksida.

Kent - ime tradicionalne njemacke vrste piva. Od 1987. godine ponovno se proizvodi u Westfalskom mjestu Hamm u privatnoj pivovari Isenbeck Privat Brauerei Nies AG. Prema izvornom receptu proizvodni postupak izgleda ovako: 7 pehara slada, 4 vjedra vode i dobra šaka pšenicnog brašna navecer se izmiješa u kotlu. Sljedeci se dan dobivena komina uz miješanje kuha cetiri sata. Skuhana se komina preko slamnate košare prebacuje u drugu posudu i tako procijedi. Zatim se procijedenoj komini doda dobra šaka hmelja i nakratko zakuha, te ponovno procijedi preko slamnate košare. Ohladenoj se ohmeljenoj sladovini doda 1/4 od predvidene kolicine kvasca, pokrije i ostavi stajati. Sljedeci se dan s površine odstrani pjena, doda preostala kolicina kvasca, Kent prelije u vrceve i ostavi nezatvoren stajati dva dana. Zatim se u svaki vrc doda klincic, nešto malo bijelog šecera, dobro zatvori i ostavi stajati u pijesku.

Kolsch - osobito staronjemacko pivo gornjeg vrenja iz okolice Kolna. Proizvodi se od sladovine s 11 - 12% ekstrakta, dobivene infuzijskim postupkom od svijetlog slada i vrlo meke vode. To je svijetlo, aromaticno, hmeljno pivo, pomalo trpka okusa i zašticenog imena. Svijetlo je poput Pilsa, ima vocni okus poput alea i jedinstveno je po tome što se može piti kao aperitiv i digestiv.

Krausenbier (kovrcavo / namreškano pivo) - mlado pivo uzeto iz tankova za glavno vrenje u fazi intenzivnog vrenja. Taj pojam slikovito opisuje gusti, bijeložuckasti sloj pjene na sasvim mladom pivu. Pjena se pojavljuje oko 24 sata nakon dodavanja kvasca u ohladenu sladovinu. Sasvim mlado pivo je mlijecno mutno, zbog velike koncentracije ravnomjerno raspršenih kvašcevih stanica. Takvo se pivo obicno koristi za poticanje sekundarne fermentacije u ležnim tankovima ako je ona zbog nekog razloga zapela, a sam postupak naziva se "krajzlanje" ili pomladivanje.

Krieken - Lambic - naziv za Lambic piva kojem su dodane sitne, plosnate, tamne, relativno gorke trešnje kratke stapke, zvane Krieken (1 dio trešanja i 5 dijelova piva). Obicno se priprema ukuhana vocna pulpa koja se procijedi prije miješanja s pivom. Piva Krieken Lambic odležavaju od 1 godine do 5 godina i sadržavaju 5 - 6% alkohola.

Kristall Weizenbier (kristalnopšenicno pivo) - pšenicno pivo koje se filtrira prije punjenja u boce. Filtracijom se uklanja kvasac pa je ono, za razliku od kvasno-pšenicnog piva, savršeno bistro. Kristalno-pšenicno pivo ima nešto veci maseni udjel ugljikova dioksida od kvasno-pšenicnog piva. U Austriji je poznato i pod imenom Šampanjskopšenicno pivo.

Kvas - jedno od najstarijih ruskih pica koje je po nacinu proizvodnje skoro identicno picima iz starog Egipta. Priprema se tako da se od vode, brašna i slada najprije napravi žitko tijesto (zator), koje se podvrgava ošecerenju (enzimskoj hidrolizi). Zatim se ošecereni zator razrijedi vodom, ohladi i doda mu se kvasac, šecer i drugi aromaticni dodaci. Najcešce se kao aromaticni dodaci koriste sokovi od razlicitog voca i jagodicastih plodova. Tako se nakon vrenja dobije kvas od brusnica, višanja, malina, limuna, ribizla, groždica, jabuka i krušaka. Neki se aromaticni dodaci moraju kuhati sa zatorom (npr. kvas od 8umbira, metvice i aromaticni kvas).

Kvasac donjeg vrenja - cista kultura pivskog kvasca vrste Saccharomyces uvarum, koja previre sladovinu pri nižim temperaturama (4 - l5oC). Nakon završenog vrenja taloži se na dno posude i koristi se za proizvodnju lager piva.

Kvasac gornjeg vrenja - cista kultura pivskog kvasca vrste Saccharomyces cerevisiae, koja previre sladovinu pri višim temperaturama (15 - 28oC). Nakon završenog vrenja ispliva na površinu piva. Koristi se za proizvodnju engleskog (ale) te njemackog i belgijskog starog (Alt) piva.

Kwak Pauwel - ime starog flamanskog piva gornjeg vrenja koje ima do 9% alkohola. Naknadnim dodavanjem sladovine postiže se posebna aroma i okus tog piva.

Lagano pivo (Leichtbier) - pivo s malim udjelom ekstrakta i alkohola. U Austriji se ta piva proizvode od sladovine s manje od 9% ekstrakta. U Švicarskoj sadržavaju najviše 2,9% alkohola. Poznata su piva te vrste u Austriji: Moven i Stiegl Leicht.

Lager, Lagerbier (odležano pivo) - pivo dobiveno hladnim vrenjem sladovine sa cistom kulturom kvasca donjeg vrenja (S. uvarum). Proizvodi se od sladovine s razlicitim udjelima ekstrakta. Može biti svijetlo ili tamno, te slabo, umjereno ili jako zahmeljeno. Poznato je diljem svijeta, no najpopularnije je u Europi, posebno u zemljama njemackoga govornog podrucja (Austrija, Njemacka, Švicarska), te Ceškoj i Slovackoj, kao i drugim zemljama koje su geografski ili politicki bile s njima povezanei je se hladno, a natoceno u cašu i a visoku pjenu. Izumio ga je austrijski pivarski majstor Anton Dreher. Razlikuju se tri osnovna tipa svijetlog lager piva: becki, plzenski i dortmundski. Razlike proizlaze zbog razlicite tvrdoce vode, boje i razgradenosti slada, te trajanja i vodenja vrenja i doviranja. Zanimljivo je da se pojam lager pivo više udomacio u Ceškoj, Austriji i Švicarskoj nego u Njemackoj. Naime, njemacki pivoljupci kad narucuju svijetlo lager pivo traže Helles, a nizozemsko svagdašnje pivo - Biere ordinaire. Izvorno munchensko lager pivo je bilo tamnosmede, pa se tamno lager pivo u Njemackoj naziva Dunkel ili Dunkles. Samo neka iznimno tamna piva tog tipa nose predikat Schwartz (crn). U mnogim se zemljama jako lager pivo naziva Bock, a posebno jako, Doppel Bock.

Lambic pivo - naziv osobitog tipa belgijskog pšenicnog piva dobivenog spontanim vrenjem sladovine s divljim kvascem. Osnovna je vrsta tog piva "mirna", bež puno ugljikova dioksida. Okus mu podsjeca istodobno na fini šeri i trpki jabucnjak. Najraširenija je vrsta Gueuze. Lambic piva imaju razlicitu aromu koja potjece od nusproizvoda alkoholnog vrenja ili dodanog voca. Tako je aroma po rabarbari (Rheum officinale), tipican nusproizvod vrenja, dok su vocni okusi po trešnjama, malinama, jagodama, groždu itd. posljedica dodanog voca. Ako se pivo Lambic koristi za pripremu vocnih piva, to se oznacava na etiketi. Pivo Kriek - Lambic je proizvedeno s trešnjama, Framboise - Lambic s malinama. Ta se piva proizvode u dolini rijeke Sanne (Payottenland) i okolici Bruxellesa.

Lattl - vrlo raširena vrsta svijetlog, slabo zahmeljenog, jako prevrelog švedskog piva sa samo 2,25% alkohola.

Liefmans Kriek - pivo dobiveno po slicnom postupku kao Krieken - Lambic (7,2% alkohola).

Light Ale (lagani ale) - pivo gornjeg vrenja s malim udjelom neprevrelog ekstrakta.

Light Beer - americki naziv za pivo s malim udjelom neprevrelog ekstrakta, proizvedeno po plzenskoj metodi, koje sadržava 2,75 - 4% alkohola.

Luxusbier (luksuzno pivo) - naziv za posebnu vrstu švicarskog piva, proizvedenog od sladovine s najmanje 10% ekstrakta, koje sadržava najmanje 4,1% alkohola.

Maibock - Bock pivo koje se konzumira oko 1. svibnja.

Malt Liquor - vrsta sladnog piva s izrazitim hmeljnim znacajkama. Prosjecni je volumni udjel alkohola izmedu 5 i 7,5%.

Malzbier (sladno pivo) - pivo gornjeg vrenja s velikim udjelom ekstrakta (oko 7%) i samo 0,5 -1,5% alkohola. Pivo je tamno, punog okusa, sladne arome, slatko i vrlo kaloricno. Pripada u kategoriju hranjivih piva.

Marzenbier - Ožujsko pivo - izvorni naziv za odležani becki tip lager piva. U Austriji se proizvodi od sladovine s 1212,8% ekstrakta, a u Njemackoj s 12,5 - 14% ekstrakta. Austrijska piva ove vrste imaju 3,8 - 4%, a njemacka od 3,8 do 4,3% alkohola. Ožujska piva mogu biti svijetla i tamna. Zaokružena su okusa, srednje do jako zahmeljena. Naziv tog piva ima povijesno znacenje, jer se prije otkrivanja hladnjaka varilo u mjesecu ožujku i odležavalo u dubokim podrumima hladenim prirodnim ledom. Tocilo se tijekom ljeta ili na pocetku jeseni i zato bilo iznimno dobre kakvoce.

Mete - pivo starih Germana, dobiveno vrenjem komine od jecma i slada.

Mild ale - predikat mild se odnosi na hmeljnu gorcinu piva. Znaci da pivo nije posebno gorko, ali je ipak ugodne hmeljne arome, bez obzira radi li se o svijetlom ili tamnom pivu. Najcešce je bakrenosmede boje i slabo zahmeljeno i relativno slabo (3 - 3,5% alkohola). To je tipicno pivo za široki krug zaposlenih potrošaca koji ga piju u vrijeme stanke za rucak ili nakon posla, jer ne opija i nije skupo. Najviše se proizvodi u engleskoj pokrajini West Midland.

Milk Stout - naziv za vrstu Stout piva s malim udjelom alkohola, ugodno mlijecno-kiselkasto-slatkasta okusa, koji potjece od mlijecnog šecera (laktoze), kojim se dosladuje sladovina / pivo.

Mumme - njemacko pivo, poznato i po imenu Anumebier (dadiljino pivo). Izrazito sladno pivo proizvedeno od aromaticnog slada, prilicno je slatko i s malim udjelom alkohola (0,5 - 1,0%). Navodno ga je godine 1492. prvi priredio pivar Christian Mumme iz Braunschweiga. Najpoznatije je jednostavno Mumme pivo nazvano i engleski Mumme jer je bilo namijenjeno za izvoz u Englesku. U XVI. stoljecu takvo se pivo izvozilo i u istocnu Indiju. Posluživalo se na brodovima, ne samo kao pice nego i kao hrana sa zaštitnim djelovanjem protiv skorbuta. U XVII. stoljecu varilo se u proljece pivo Erntemumme, koje se pilo tijekom citava ljeta. Ako je bilo obojeno sokom trešanja, zvalo se Kirschenmumme. Od ostalih dodataka, upotrebljavali su se cvjetovi bazge i šipak.

Münchenski pivarski postupak (Munchensko pivo) - postupak proizvodnje izvornog tamnosmedeg lager piva. Danas se tim postupkom proizvodi i svijetlo pivo. Ono sadržava od 4,0 do 4,7% alkohola, ima svojstven sladni okus, a proizvodi se od sladovine s 12,5% ekstrakta. Proizvodnja tamnog piva obuhvaca ukomljavanje s tri dekokcije i dvomjesecno odležavanje piva. Proizvodnja svijetlog piva ukljucuje ukomljavanje slada sa srednje tvrdom vodom u dvije ili tri dekokcije, te odležavanje piva od 3 mjeseca. To je izrazito sladno i manje zahmeljeno pivo od onog proizvedenog po dortmundskom postupku.

Munchner Weisse (Munchensko bijelo) njemacko svijetlo pivo gornjeg vrenja, koje se proizvodi od sladovine s 11 - 12% ekstrakta. Ima jako muzirajuca svojstva i ugodno je gorko po hmelju. Sladni se usipak ukomljava s dvije ili tri dekokcije.

Nahrbier (hranjivo pivo) - naziv za neke vrste piva u Austriji i Njemackoj. U Austriji je to lager pivo; u Njemackoj je to pivo gornjeg vrenja. Sadržavaju samo 0,5 - 1,5% alkohola, iako se proizvode od sladovine s 12 -13% ekstrakta. To su malo prevrela piva, sladnog, slatkog okusa. Zbog velikog udjela ekstrakta vrlo su hranjiva.

Neolitsko pivo - starogermansko pivo koje se dobivalo vrenjem ukomljenog jecma i meda još prije 2000 godina. Danas se takvo pivo može dobiti u gomjem dijelu Nurnberga. Neolitsko pivo ima mnogo vecu koncentraciju alkohola nego suvremena piva.

Old ale - U Velikoj je Britaniji to najcešce naziv za tamna, sladna piva ale "visoke" boje, bogate arome i slatkog okusa, ali manje puna i kudikamo suša nego jecmena vina.

Pale Ale - klasicna vrsta svijetlog engleskog piva koje se proizvodi od vode bogate gipsom (burtonski tip vode). Drugi je naziv tog piva IPA (India pale ale). Zapravo, to je varijanta tocivog piva Bitter Ale u bocama. Prvo pivo tog tipa proizvela je londonska pivovara Hodgson 1750. godine. Danas je britanski pivarski koncern BASS PLD najpoznatiji po Ale pivu.

Pinta - mjera za kolicinu piva u vrcu/ krigli na engleskom govornom podrucju. U Velikoj Britaniji 1 pinta odgovara 0,57 l, a u Americi, 0,47 l. Izraz pinta dolazi od stare mjere za žito. Fraza "ici na jednu pintu" znaci otici u pub, popiti pivo.

Pivo siromašno alkoholom (niskoalkoholno pivo) je austrijsko i njemacko lager pivo s malim, takoreci neznatnim udjelom alkohola, što se postiže posebnim postupkom. Ta vrsta piva u Austriji sadržava maksimalno 1,9% alkohola. U Njemackoj se proizvode od sladovine s maksimalno 7,5% ekstrakta i imaju najviše 1,5% alkohola. To su svijetla i bijela piva, bez nekog posebnog obilježja.

Pivo za otakanje (Abzugsbier) - stari naziv za austrijsko pivo s malim udjelom ekstrakta i alkohola (sladovina 9 - 9,9% ekstrakta, a alkohol u pivu ispod 3%), koje se proizvodilo kad je trebalo štedjeti skupu sirovinu - slad. Kako to danas nije potrebno, više se ne proizvodi.

Plzenski postupak (Plsensko pivo, Pilsner) - prvo lager pivo bilo je tamno, pa gradu Plzenu pripada prvenstvo u proizvodnji prvog svijetlog lager piva (1842. godine). Današnje plzensko pivo ima prosjecni udjel alkohola od 5% dobiva se vrenjem sladovine s 11-13% ekstrakta. Sladovina se proizvodi od vrlo meke vode i vrlo svijetlog slada. Jako je zahmeljeno i ima veliku koncentraciju ugljikova dioksida. Klasicni Pils(e)ner (ili Plzensko pivo) obilježeno je cvjetnom hmeljnom aromom i naknadnim trpkim okusom koji ostaje nakon konzumiranja. Izvorno plzensko pivo s etiketom Pilsner Urquell proizvodi se samo u Plzenu i hmelji sa Saaz sortom hmelja. Podrumi te pivovare su duboko pod zemljom, ukopani u pijesku u duljini od 9 kilometara. Pivo odležava u hrastovim bacvama premazanim pivarskom smolom. Proizvodi se danas diljem svijeta i osobito je popularano u Ceškoj, Austriji i Njemackoj. No, bez obzira na to, vecina zlatnožutih lager piva u svijetu je zapravo dobra ili loša imitacija plzenskog tipa piva.

Pombe - pice slicno pivu u istocnoafrickih naroda, napravljeno od prosa (Andropogon sorghum L.) i posebnog kvasca (Schizomyces pombe).

Porter - vrsta jako zahmeljenog piva, tamne boje koja potjece od prženog nesladenog jecma. Izvorno je to pivo gornjeg vrenja, no danas se proizvodi i kao pivo donjeg vrenja u mnogim zemljama. Iznimka su, naravno, Velika Britanija i Irska. Sadržava do 5% alkohola, puno neprevrelog ekstrakta i vocnog je okusa. U Velikoj Britaniji i Irskoj Porter se cesto plasira pod novim imenom, Bitter Stout.

Prazno pivo (Ausleerbier) - u Austriji i Njemackoj je uobicajen naziv za ostatak piva u bacvi koji se ne može i ne smije istociti na malo.

Premium pivo - uobicajeni naziv za piva koja su dobila neko priznanje, tj. medalju, ali ništa ne govori o udjelu ekstrakta ili alkohola.

Pub (pivski bar) - pubovi su gotovo posvecene ugostiteljske institucije u Velikoj Britaniji, a mnoge europske zemlje nastoje kopirati taj tip pivskog bara. Osnovni materijal za uredenje prostora su drvo i mesing, što im daje karakteiristicne osobine i toplinu. Diskretna glazba i udoban namještaj omogucuju posjetitelju da se osjeca vrlo ugodno. Posluga je na prvoj liniji - šanku, gdje posjetitelji narucuju pivo i najcešce ga sami nose do mjesta konzumacije. Neki pubovi nude više od 100 razlicitih vrsta piva. Medu njima posebno njegovana piva zauzimaju cijenjeno mjesto, jednako kao cuvena ili vrhunska vina u finim restoranima. Osim piva, poslužuju se i odgovarajuci mali zalogaji (zakuske), što se dobro slažu s pivom. U pubovima se toce i ostala pica (vina i žestoka pica), ali su u usporedbi sa cijenom piva vrlo skupa.

Pub - pivara (njem. Hausbrauerei, eng. Pub - Brewery ) - mala gostionicka pivovara u kojoj se proizvodni proces odvija pred ocima potrošaca. Pivo se obicno proizvodi za vlastite potrebe puba i toci nefiltrirano, na šanku. Odnedavno se takav nacin proizvodnje piva proširio po citavu svijetu. Tako su nastala i neka lokalna piva, izvanrednih svojstava. Posjetitelji takvih pivovara u domacinskoj atmosferi konzumiraju pivo uz male zalogaje, a ponegdje i jela pripremljena s pivom. U Hrvatskoj je takoder otvoreno nekoliko gostionickih pivovara (Zagreb, Lipovljani, Zadar, itd.)

Rauchbier (dimljeno pivo) - njemacko pivo lager osobitog svojstva. Proizvodi se od sladovine s 13,5% ekstrakta i sadržava 4,5% alkohola. Najpoznatije pivo tog tipa potjece iz okolice Bamberga. Dimljeno je pivo tamnosmede, ima cvjetnu aromu hmelja i karakteristicni dimni karakter. To je posljedica sušenja zelenog slada na otvorenoj vatri od bukove piljevine.

Reinheitsgebot (Zakon o cistoci)najpoznatiji zakon o cistoci piva na svijetu. Primjenjuje se u Njemackoj od godine 1516. Donio ga je vojvoda Wilhelm IV. 23. travnja 1516. Zakon odreduje da se pivo smije proizvoditi samo od jecma, hmelja, kvasca i vode. Taj je zakon i danas cvrsti temelj njemackog pivovarstva i jamstvo kakvoce njemackih vrsta piva. Buduci da piva uvezena u Njemacku potpadaju pod ovaj zakon, ona moraju udovoljavati tim zahtjevima. Ipak, danas se u Njemackoj, clanici Europske zajednice, mogu naci i piva iz drugih zemalja Zajednice, gdje ovaj zakon ne vrijedi. Na etiketi takvih piva mora biti oznaceno ako je npr. dio jecmenog slada zamijenjen nekom drugom sirovinom.

Rotes Bier (crveno pivo) - osobita vrsta piva koje se proizvodi u Belgiji i Meksiku, gornjim vrenjem. Sladovina se proizvodi od usipka sastavljenog od jecma, pšenicne krupice i polutamnog slada. Pivo odležava 1,5 godina u hrastovim bacvama. Pri tome nastaje mlijecna kiselina koja pridonosi posebnom okusu tog osvježavajuceg i gorkasto aromaticnog pica.

Russisan Stout - engleski tip jecmenog vina, s velikim udjelom alkohola (do 10,5%) i vocnim okusom.

Sabaja - pivo od jecma. U starohrvatskoj mitologiji to je jedno od žrtvenih darova bogu Trebimiru. Trebimir je bog vršidbe i roda, mlatitelj žita i hranitelj Ijudi. Naziv potjece još od Ilira koji su takoder pili medovinu i pivo. Upotrebljavali su i nazive sabaium ili sabaia, kako je zapisao Sveti Jeronim. Prema rijecima Ammianusa Marcellina i Diona Kasija to je bilo pice za siromahe. Rimljani su inace proizvodili izvrsna vina, pa su i cara Valensa, podrijetlom Ilira, podrugljivo zvali imenom Sabaiarius jer je volio pivo.

Sahti - kucno pice iz Finske koje se radi od jecma, raženog slada i hmelja. Dodaju mu se bobice borovice, kao aromaticni dodatak. Komina se filtrira preko granja ili slame. Pripravljale su ga finske žene, najcešce Ijeti. Vrenje se odvijalo u posudi za pripremu maslaca, a pice je sadržavalo 10% alkohola.

Smoked beer - Vrlo zanimljiv proces proizvodnje. Jacmeni slad se dimi nad vatrom. Najvise utjecaja na okus ove vrste piva ima drvo koje se koristi za dimljenje. Mogu biti lager ili ale.

Švema (die Schwemme) - izvorno znaci vrstu tocionice piva, kakva se najprije pojavila u Njemackoj, u XVI. stoljecu, a doslovno klupu za sjedenje i pijenje piva.

Trappistenbier (Trapisticko pivo) zakonom zašticen naziv za pivo trapistickog redovnickog reda, koje se proizvodi u Belgiji i Nizozemskoj. Danas postoji vrlo malo samostanskih pivovara koje proizvode tu vrstu piva. Belgija : D'Orval, Rochefort, St. Sixtusabdij, Brouwerij der Trappisten (Westmalle), Nizozemska: Schoapshooi Trappistenkloster. To su jaka piva gornjeg vrenja, (6 - 9% alkohola) slicna pivu ale, broncane, do tamnosmede boje. Neka su suha, ali je vecina slatka. Prije doviranja u boci, pivo se dosladuje žutim kristalnim šecerom (kandis). Na njihovoj etiketi stoji i oznaka Abbaye ili Abdij pivo.

Ur/Urquell - rijec koja nije zakonom zašticena, ali se rabi za neka piva, kao npr: Ur Bock i Pilsner Urquell. U njemackom jeziku oznacava praizvor, nešto vrlo staro.

Vocno pivo - najcešci proizvodi na bazi piva Lambic, cija se vinska suhoca najbolje slaže s aromaticnom trpkošcu malina i trešanja. No, postoje vocna piva i s drugim, manje pogodnim vocem (jagode, breskve, banane, crni ribizl itd.).

Vollbier (puno jako pivo) - naziv za puna, ne jako prevrela piva lager i piva gornjeg vrenja u Austriji i Njemackoj, koja se proizvode od sladovine s razlicitim udjelom ekstrakta (u Austriji od 12 do 14%, a u Njemackoj 11 - 14%). Zbog toga sadržavaju od 3,8 do 4,5% alkohola (Austrija), odnosno 3,0 - 4,5% (Njemacka). Može biti svijetlo ili tamno, a okus ovisi o vrsti. Najpoznatije su vrste: Malzbier (osim u Bavarskoj i Baden Wurttembergu), Weizenbier, Diatbier, Altbier, Kolsch, Pils, Exporfbier, ExporfWeizenbier, Marzenbier, Spezialbier i Rauchbier.

Weizenbier (pšenicno pivo) - pivo gomjeg vrenja, s prosjecnim volumnim udjelom alkohola od 5%, proizvedeno od usipka s najmanje 50% pšenicnog slada. Razlikuju se dvije vrste: 1. južnonjemacko i 2. belgijsko pšenicno pivo. Prvo je prije svega lagano, iskricavo, osvježavajuce kiselkastog okusa po jabukama ili šljivama, cesto zacinjeno klincicem; pravo Ijetno pice. Bistro (Kristall) ili mutno (Hefeweizenbier) poznato je diljem svijeta. U Austriji se KristallWeizenbier naziva i ChampagnerWeizenbier. Tamna varijanta, pod imenom Stark, Export i Bock, može imati i preko 10% alkohola. Belgijsko pšenicno pivo tradicionalno se zvalo i bijelo, zbog svoje blijede boje i mlijecne zamucenosti. Belgijska pšenicna piva zacinjena korijandorom ili narancinom korom vrlo su popularna kao osvježavajuca pica. Nakon višemjesecnog dozrijevanja u boci, ta su piva izvanredna desertna pica.

Weizenbock - jako njemacko pšenicno pivo (sladovina s 16 - 17% ekstrakta, pivo s 5 - 5,5% alkohola).

Weizendoppelbock - jako njemacko pšenicno pivo (sladovina s 18 - 19% ekstrakta, pivo s 5,7 - 6% alkohola).

Wiesen / Wies'n - posebno pripremljeno pivo za pucku svecanost, u Munchenu npr. za Oktoberfest (Mi.inchner Wies'n ili Kuppers Wiess).

Wilde Bier (divlje - sirovo pivo) - to je naziv za belgijski tip piva, koje previre spontano, bez dodatka ciste kulture pivskog kvasca. Ta vrsta piva uglavnom dolazi iz Payottenlanda (dolina rijeke Senne). Njemu pripadaju Lambic i danas vec skoro nestale vrste piva Faro i Gueuze.

Zitum - najjednostavnije i najpopularnije staroegipatsko pivo.

Zobeno pivo - Zob može poslužiti umjesto jecma za proizvodnju piva. U prošlom stoljecu zobeno se pivo dosta proizvodilo u Njemackoj. U Becu je prije 180 godina bila osobito cijenjena jedna vrsta takva piva. Radilo se o zelenkastožutom pivu koje se jako pjenilo, a bilo je slicno berlinskom bijelom pivu. Natakalo se u vrceve i bilo vrlo omiljeno pice na puckim zabavama pod imenom Hornerbier (Horn - malo mjesto u sjevernom dijelu donje Austrije).

Zythos - naziv za pivo u staroj Grckoj.

Zwieckelbier - nefiltrirano, prirodno mutno pivo koje sadržava nešto kvasca. Izvorno su sva piva prije nego se filtriraju manje ili više mutna. Tek od pocetka XX. stoljeca piva se filtriraju. Da bi se obnovila tradicionalna proizvodnja starih vrsta piva, neke europske pivovare proizvode Zwickel piva kao vlastiti originalni proizvod.

Uživajte uz pivo :)

Vremenska prognoza

2008-11-08T15:33:00.037+01:00

Džimi Hendriks

2008-10-25T18:27:00.002+02:00

DŽEJMS MARŠAL „DŽIMI“ HENDRIKS (rođen kao Džoni Alen Hendriks, 27. novembra 1942. godine u Sijetlu - 18. septembar 1970) je bio američki muzičar, pevač, tekstopisac, gitarista, inovator i kulturna ikona. Već u školi je svirao u nekoliko R&B bendova, mada bez većih uspeha. Posle škole odlazi u armiju, gde upoznaje Bilija Koksa, sa kojim kasnije ostvaruje odličnu saradnju. Po povratku iz vojske, Džimi počinje da gradi karijeru gitariste. Najpre je nekoliko godina svirao u različitim bendovima, kao što su "Impressions", "Sam Cooke", "Valentinos", "Isley Brothers", "Little Richard" i drugi, da bi nakon toga osnovao bend "Rainflowers", kome je kasnije promenio ime u "Jimmy James And The Blue Flames". Po preporuci bivšeg basiste Animals-a, Džimi odlazi u London, gde zajedno formiraju novi trio, koji je svojim prvim albumima osvojio veliki broj nagrada i visoke pozicije na top-listama. Karakterističan po svojoj frizuri, sviranju sa gitarom iza leđa, između nogu, ležeći na podu, uz mnoštvo za to vreme skandaloznih vizuelnih efekata, Džimi je gradio svoju karijeru na pomalo kontroverzan način. Hendriksov nastup sa grupom "Experience" na jednom koncertu u Americi ostao je upamćen po tome što je Džimi gitaru svirao zubima, a potom je polio benzinom i zapalio. Poslednjih godina svoga života formira sa Bilijem Koksom čuveni "Band Of Gypsies", koji je, međutim, kratko trajao.

Hvaljen od strane i obožavalaca i kritike, Hendriks se od strane mnogih smatra najuticajnijim i najtalentovanijim gitaristom u istoriji rok muzike. Poznat je i po tome što je svirao i levom i desnom rukom. Svetsku slavu je stekao 1967. svirajući na Monterejskom pop festivalu, a onda je bio glavna atrakcija na Vudstoku 1969, pre nego što je iznenada umro 1970. u 27. godini. Razne spekulacije su dovele do toga da se od njegove smrti stvori mit. Zna se da je noć proveo sa svojoj devojkom, Monikom Deneman, a da je posledica smrti bila kombinacija vina i Vesperax tableta za spavanje što je dovelo do povraćanja u snu. Druga tvrdnja je da ga je Devojka 18. septembra 1970. godine našla mrtvog u stanu. Ustanovljeno je da se Džimi ugušio udisanjem otrovnog gasa. Do danas se ne zna kako je do toga došlo. Jedan Džimijev prijatelj tvrdio je da poseduje njegovu oproštajnu poruku, ali ta informacija nikada nije ozvaničena. I još mnoge tvrdnje koje jesu navodjene, ali pravi uzrok smrti se nezna.

Džimi Hendriks je uveden u američku Rokenrol kuću slavnih i britansku Muzičku kuću slavnih 2005. Njegova zvezda na Holivudskom prolazu slavnih je postavljena 1994. 2003, časopis Roling Stoun je imenovao Hendriksa prvim na svojoj listi "100 najvećih gitarista svih vremena".

Diskografija:

Prije nego što je tragično preminiuo izdao je 5 longplej (LP) albuma:

Are You Experienced? (1967.)
Axis: Bold as Love (1968.)
Electric Ladyland (1968.)
Smash Hits (1969, kompilacija)
Band of Gypsys (1970, živi album)

Danas u Sijetlu postoji Muzej Džimija Hendriksa, koji još uvek nije u potpunosti završen.
Fanovi legendarnog Džimija Hendriksa uskoro će biti u prilici da poslušaju do sada neobjavljene pesme benda The ghetto fighters.

Riblja Čorba

2008-10-18T18:49:00.011+02:00

Riblja čorba je jedna od najpopularnijih srpskih i jugoslovenskih rok grupa, koja je osnovana u Beogradu 1978. godine.

Bora Đorđević je pre razlaza sa grupom Rani mraz i Đorđem Balaševićem 1978. nekoliko godina proveo u Suncokretima, svom prvom velikom bendu, u kome je još bila i Bilja Krstić. Na pustom beogradskom doku odlučio je da oformi novi bend sa tvrđim zvukom. Povezuje se sa prijateljima iz grupe SOS (Miša Aleksić, Rajko Kojić i Miroslav Milatović Vicko) i osniva Riblju čorbu. Grupa je zvanično nastala u restoranu Šumatovac 15. avgusta 1978. godine. Prvobitno je trebalo da se zove Bora i ratnici, a onda su se odlučili za Riblja čorba. Bio je to beogradski sleng za menstruaciju. Prvi koncert Riblja čorba je održala u vojvođanskom mestu Elemir 8. septembra 1978. Godine, posle čega su usledile i svirke u Subotici i Sarajevu, gde su stekli novu publiku. 22. decembra objavljuju prvi singl sa pesmama "Lutka sa naslovne strane" i "On i njegov BMW", koji je odmah postigao veliku popularnost.
Posle objavljivanja singla, Bora Đođević zaključuje da mu je potrebna još jedna gitara da učvrsti zvuk i time ga definitivno odvoji od poređenja sa Bijelim dugmetom. Tada je Rajko u grupu doveo 19-godišnjeg gitaristu, Momčila Bajagića Bajagu, kojeg je poznavao iz sastava Glogov kolac. Prvi koncert u novoj postavi održali su 7. januara 1979. godine u Jarkovcu. U Domu omladine održali su 28. februara prvi beogradski koncert. Početkom marta su otišli da odsviraju dvadesetak koncerata po Makedoniji. Turneja je bila veliki uspeh, ali je u finansijskom pogledu bila neuspeh. Na koncertu u Dalovu, Miša je u zanosu promašio binu, pao i slomio nogu, pa ga je na koncertima po Sandžaku menjao Miroslav Cvetković (kasnije u Bajagi i instruktorima).
19. marta 1979, posle nekoliko svirki na kojim su promovisali pesme koje će se kasnije naći na debi albumu, objavljuju i drugi singl sa pesmama "Rokenrol za kućni savet" i "Valentino iz restorana". Pesmu "Valentino iz restorana" je komponovao Rajko na tekst Marine Tucaković. Pesmu su izveli i na Večeri slobodnih formi Festivala zabavne muzike u Opatiji. 1. septembra održana je i promocija debi ploče na Tašmajdanu. Želeći da napravi dobru zabavu za posetioce, Bora je koncert reklamirao parolom: "Riblja čorba neće da vam otima lovu - ulaz dva soma", što je u to vreme bila jako popularna cena. Kao predgrupa nastupile su grupe Bulevar u kome je tada pevao Dejan Cukić, a gitaru svirao Nele Stamatović i Formula 4 iz Sarajeva. Iznenađujuće je bilo da je publika znala sve pesme napamet, iako je album izašao tek deset dana posle koncerta. 1979, Bora i Rajko su otišli na služenje vojnog roka. Grupa nije odmah uzela predah, pošto su 28. novembra 1979. godine svirali na maratonskom koncertu u Sarajevu. Nastupali su bez Bore, Rajko je svirao u uniformi, a Miša je, budući da nije znao sve tekstove, inicijativu prepuštao publici. Ubrzo je i on otišao u vojsku.
Debi album "Kost u grlu", snimljen je 1979. godine. i tada je Bajaga prvi put sa njima radio u studiju. Doduše, zbog efikasnog korišćenja vremena, njegove deonice je odsvirao Rajko Kojić. Ploču je producirao Enco Lesić, a pored Bore, kao autori se potpisuju Miša, Rajko i Nenad Božić iz Suncokreta koji je bio koator muzike za pesmu "Mirno spavaj". Sve pesme na ploči nastale su kao plod Borinog novog interesovanja za teme koje obrađuju svakodnevnicu, a neuvijen jezik je u startu izazvao probleme. Tako je u pesmi "Mirno spavaj", sporan stih "popij svoje sedative" jer asocira na drogu, zbog čega je jedan čitav deo tiraža morao biti povučen. Prvih stotinak prodatih primeraka ploče sa originalnim tekstom danas imaju status rariteta. Bora je preventivno promenio ime pesme "Još jedan usran dan" u "Još jedan šugav dan". Osim nje, na albumu su se našle i pesme "Ostani đubre do kraja", "Zvezda potkrovlja i suterena", "Egoista", "Pozajmila je pare, poludela je skroz, kupila je kartu i sela na voz" itd. Konačni tiraž ploče Kost u grlu se zaustavio na oko 120.000 prodatih kopija. U muzičkim novinama Boru su proglašavali za rok ličnost godine, a njihov hard rok zvuk sa bluz elementima nije smetao, iako su pank i novi talas već počeli da postižu popularnost. Krajem jula 1980. godine Bora se, zahvaljujući primernom ponašanju u vojsci, pojavio u Beogradu na nagradnom odsustvu. Uz Rajka Kojića koji je pobegao iz sarajevske kasarne, Bajagu i Vicka za jednu noć su snimili pesmu "Nazad u veliki prljavi grad". Kako Miša nije dobio dozvolu vojnih vlasti da dođe, Bajaga je snimio i bas deonice. Po povratku u kasarnu, Rajko je dobio 15 dana zatvora, jer je njegov pretpostavljeni video Rajkovu sliku u novinama. Singl sa pesmom "Nazad u veliki prljavi grad" pojavio se 1. septembra 1980. godine. Na B-strani se našla necenzurisana verzija pesme "Mirno spavaj" koja najednom više nikome nije smetala.
Uoči Nove godine iz vojske je stigao i Rajko, pa kompletirani sviraju 31. decembra i 1. janura nove 1981. godine sa Atomskim skloništem u hali Pionir na koncertima pod nazivom "Atomska čorba". Po povratku iz armije, grupa ulazi u studio Ence Lesića i do polovine februara 1981. grupa je snimala album "Pokvarena mašta i prljave strasti", za koju je Bora iz vojske slao tekstove za neke pesme, dok bi ga u povratku čekale gotove pesme, za koje je uglavnom bio zaslužan Bajaga. Od ostalih pesama sa ovog albuma vredne pomena su: "Ostaću slobodan", "Lak muškarac", "Neke su žene pratile vojnike". Bajagina stvar "Dva dinara, druže" je bila prve od tri stvari Riblje čorbe koja je postala hit godine na Hitu 202. Album je krajem 1981. dostigao tiraž od 200.000 primeraka. Zvanično se pojavio u prodavnicama 23. februara, a nedelju dana pre toga Riblja čorba je trijumfovala na zagrebačkim koncertima u okviru akcije "Pozdrav iz Beograda". Planirano je da se na omotu albuma pojavi osamdesetogodišnja gospođa, ali se otprilike u to vreme pojavio album Bijelog dugmeta "Doživjeti stotu" sa sličnim rešenjem, pa se na kraju na omotu našao književnik Miloš Jovančević. Tokom dva koncerta u novobeogradskoj Hali sportova u kojoj se okupilo blizu 5.000 posetilaca po večeri. Ovaj nastupje bio uvod u uspehe koje je grupa postigla tokom turneje po Jugoslaviji kada su obišli 59 gradova. Krajem juna bili su zvezde večeri na "Vjesnikovom" koncertu u Zagrebu na kome su se okupile vodeće domaće grupe. Miša zbog ženidbe nije mogao da svira, pa ga je opet menjao Miroslav Cvetković.
Riblja čorba već tada izvodi neke stvari sa novog albuma. Inače, koncerti su praćeni brojnim incidentima uzrokovanih najezdom publike i lošim obezbeđenjem. Prvi znak budućih nevolja je tzv. "koncert za polomljena rebra" 10. septembra 1981. u Rokoteci na Kalemegdanu gde je ograda probijena, pa samo čudom niko nije poginuo, mada je bilo mnogo slučajeva za urgentni centar i stotine izgubljenih cipela. Uprkos povredama, koncert je u novinama dobio dobre kritike, a te večeri su odsvirali i deo novih pesama sa gostom iz Engleske, basistom Džonom Mekojem.
U novembru je izašao i treći album "Mrtva priroda", koju je producirao Mekoj. Bajaga je sam napisao "Ja sam se ložio na tebe", dok su ostale udarne stvari bile produkt Borinih tekstova i muzike od strane svih. Na albumu su se još pojavile i "Ne veruj ženi koja puši Drinu bez filtera", "Odlazak u grad", "Na zapadu ništa novo", "Pekar, lekar, apotekar", "Neću da ispadnem životinja", "Volim, volim žene". Album se prodaje u rekordnih 500.000 primeraka i Riblja čorba se probija na sam vrh jugoslovenske muzičke scene. Grupa je započinje turneju, koja je, ispostaviće se, malo nezgodno nazvana: "Ko preživi - pričaće". Naime, na koncertu u zagrebačkoj Ledenoj dvorani 8. februara 1982. se pojavilo 15.000 mladih, a pošto su samo dveja vrata bila otvorena, u gužvi je izgažena 14-godišnja Zagrepčanka Željka Marković, koja je preminula od povreda. To je Bori stvorilo dodatne nevolje koje su već bile velike.
Početkom februara u "Ilustrovanoj politici" objavljeno je pismo u kom je pisano na temu političke podobnosti Riblje čorbe. To je bilo dovoljo da SUBNOR skopske opštine Karpoš podnese zahtev da se ploča zabrani zbog stihova "Za ideale ginu budale" i "Kreteni dižu bune i ginu" iz pesme "Na Zapadu ništa novo". Odmah posle njih, tom zahtevu se pridružuju SUBNOR Sarajeva i SUBNOR Bezdana, ali i Savez socijalističke omladine Bosne i Hercegovine. Afera poprima velike razmere po medijima, pa Riblja čorba je bila prisiljena da u Čelju prvi put u karijeri prekine svoj koncert, jer su dežurni vatrogasci bili previše agresivni prema publici. Koncert u Sarajevu mogao je da bude održan tek kada je Bora napisao obrazloženje za tekstove svih pesama koje će izvoditi i potpisao da će "Na Zapadu ništa novo" otpevati na sopstvenu odgovornost. U Tuzli nisu mogli da sviraju jer, kako je bilo izjavljeno, "organizator ne može da obezbedi red i mir tokom koncerta grupe čije ponašanje nije u skladu sa socijalističkim moralom". Čitava stvar se smirila kada je grupu odbranio tadašnji predsednik boračke organizacije. Promotivnu turneju povodom ploče "Mrtva priroda", Riblja čorba je završila svirajući četiri večeri uzastopno, polovinom aprila 1982. godine u beogradskoj hali Pionir. Koncerti su održani sa mesec dana zakašnjenja, jer su organizatori otezali zbog slučaja u Zagrebu, plašeći se da li će moći da ponude adekvatno obezbeđenje. Razloga za strah nije bilo jer su prve večeri svirali u polupraznom Pioniru, što je bilo veliko iznenađenje. Ipak, druge dve večeri su bile popunjene na pravi način, a na nastupu od 11. aprila snimljen je njihov koncertni album "U ime naroda". Ploča je dobila naziv po uzoru na početnu repliku kojom se izriče presuda u sudu i time se jasno aludiralo na Borine političke probleme. Tokom četiri dana Čorbu je "gledalo 21.000 ljudi zajedno sa mnogobrojnim redarima i milicionerima". Političko smirivanje oko Čorbe rezultiralo je neobičnom odlukom. Na Dan mladosti i na rođendan maršala Tita, 25. maja 1982. godine, dobili su Majsku nagradu Gradskog komiteta Saveza socijalističke omladine uz obrazloženje da "grupa peva o životu i problemima mladih i da je postala unekoliko simbol velikog dela omladine".
Ploča "U ime naroda" izlazi par meseci kasnije i kao i sve prethodne prolazi odlično, postigavši tiraž 12.0000 i postao najprodavaniji koncertni album u dotadašnjoj jugoslovenskoj rok istoriji. Nekoliko dana kasnije Riblja čorba je, uz druge domaće grupe svirala na Trgu Marksa i Engelsa na koncertu povodom solidarnosti sa borbom naroda Palestine. U toku godine dolazi do prvih većih nesuglasica u bendu. Bora želi još jedan album do kraja godine, dok Bajaga smatra da je potrebna pauza.
Ipak, Borina je zadnja, i u jesen izlazi i peti album "Buvlja pijaca", koji je već u sebi imao dosta komercijalnog zvuka, ali i slabijih tekstova. Ploču je opet producirao Džon Mekoj, a miks je urađen u Londonu. Uz Čorbu je na snimanju učestvovao Kornelije Kovač koji je svirao klavijature, dok su se u nekim pesmama pojavili gudači i duvačka linija, tako da je ploča u sebi nosila i neke od elemenata akustičnog zvuka. Bora je uradio tekstove za sve pesme, sem za "Bejbi, bejbi don't vona kraj" koja je kompletno Bajagina. Tu pesmu je prvobitno trebalo da peva Slađana Milošević na svojoj ploči, ali je Bora insistirao da ostane Čorbi. Kao autori muzike na ostatku materijala potpisali su se Miša, Rajko i Vicko. Bora je definitivno promenio tematiku i na albumu su se našle pesme sa "društvenom" porukom poput "Slušaj, sine", "Ja ratujem sam", "Pravila", "Kad ti se na glavu sruči čitav svet", "Kako je lepo biti glup" (inspirisana Borinim boravkom u JNA). Pesme s albuma se pojavljuju i kao nekakav "saundtrek" za komediju Tesna koža. Ipak, i pored prodatih 300.000 ploča, ovaj album se smatra početkom pada Riblje čorbe. Grupa je na turneju krenula dve nedelje po objavljivanju ploče i suočila se sa oslabljenim interesovanjem publike.
Na osnovu glasova čitateljki Bazara, Bora je izabran za idealnog muškarca, na šta je on odgovorio pesmicom "Domaćice, skinite gaćice, ja volim vaše flanelske spavaćice". Veliku turneju su završili početkom aprila 1983. godine ambicioznim koncertom na Sajmištu za koji je Bora želeo da postane njegova Hajdučka česma. Ideja za Sajmište je bila Borina, budući da je bio sentimentalno vezan za taj prostor jer ga je kao dečaka na jednu od čuvenih gitarijada koje su se tu održavale odveo Petar Popović. U želji da obnovi taj prostor, Bora je skoro sam sa Mišom Aleksićem organizovao koncert. Potrudili su se da naprave najveću binu koja je do tada viđena u Jugoslaviji, a nju je pratilo adekvatno kvalitetno svetlo i ozvučenje. Bora je sa Markom Jankovićem i Zoranom Modlijem snimio radijske reklame. U zalaganju za koncert išao je tako daleko da je sa Modlijem iz aviona bacao letke iznad Novog Sada, Zrenjanina, Šapca, Pančeva i Beograda. Koncert je išao pod imenom "Hleba i igara", a kao predgrupe su nastupali D'Bojs i Siluete, u kojima je tada gitaru svirao mladi Nikola Čuturilo. Za održavanje reda bilo je angažovano 170 milicionera i 340 redara. Bora je očekivao veliku gužvu, pa se čak sa prijateljima opkladio da će se, ako ne proda 10.000 karata, ošišati do glave. Kako je prodato samo 8.000, Bora se zaista posle svirke obrijao do glave. A tome je prethodilo još jedno ritualno šišanje, jer se te večeri grupa oprostila od Vicka Milatovića koji je odlazio u vojsku, pa su ga odmah na bini ošišali i upristojili za armiju. Umesto njega, na bubnjarsku stolicu seo je Vlajko Golubović, čovek koji je pre toga bio u sastavima Tilt i Suncokret, a kasnije i u Bajagi i Instruktorima.
Pauzu u radu grupe prvi je iskoristio Rajko Kojić i objavio mini album "Ne budi me bez razloga" (PGP RTB 1983). Rajko je napisao muziku, a Bora i Bajaga tekstove. Na ploči su svirali klavijaturista Laza Ristovski, basista Neša Japanac i Vlajko Golubović, a Bora je otpevao tri svoja i jedan Bajagin tekst . Krajem iste godine, Bajaga odlučuje da snimi svoj album "Pozitivna geografija", posle niza stvari urađenih za druge (Bulevar, Zdravko Čolić). 1984. izlazi "Pozitivna geografija" i Bajaga postaje hit broj 1 u zemlji. Ipak, tvrdi da ostaje veran Ribljoj čorbi, što pokazuje i ulazak u studio i album "Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju". Kako u PGP RTB-u nisu želeli da Čorbi finansiraju snimanje u Londonu, prešli su u zagrebački Jugoton. Ploču je sa članovima grupe producirao Kornelije Kovač u Ljubljani, a miks je urađen u Londonu. Odmah po objavljivanju, 1984. godine, republička cenzura je tri pesme proglasila moralno nepodobnim, pa je ploča dobila etiketu šund proizvoda i samim tim veću cenu u prodaji. Album izlazi u proleće i po mnogima je jedan od najboljih. Kao prvo, ritam je drugačiji zbog odsustva Vicka za bubnjevima, a muzika pretežno Bajagina, što se pokazalo kao dobitna kombinacija. Bajaga je napisao muziku za pet pesama, uključujući dve kompletno njegove "Kad hodaš" i "Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju". Probleme su zbog tekstova stvorile "Mangupi vam kvare dete" i "Besni psi" u kojoj, pored ostalog, Bora peva: "Grčki šverceri, arapski studenti, negativni elementi, maloletni delikventi i besni psi", što je izazvalo internacionalne potrese. Ambasade tri arapske zemlje, pa čak i afričke države Zair žalile su se zato što je Bora izjednačio arapske studente i besne pse. Onda je Republičko ministarstvo kulture naručilo stručnu analizu pesme, a pred Čorbin beogradski koncert stigao je zahtev iz SIP-a da se pesma ne izvodi. Turneja, i pored sjajnog albuma, prolazi prilično loše. Ploča je prodata u, za tu godinu, rekordnih 120.000 primereka, i pored toga što je i zvanično bila proglašena "šundom".
U toku leta dolazi do "raspada" benda kada miljenik medija Bajaga i Rajko bivaju izbačeni iz grupe. Naime, grupi je ponuđena svirka u Grčkoj gde je nuđen velik novac. Bora je preko Miše kontaktirao Rajka i Bajagu koji su na dogovorenom odmoru. Rajko, koji je već bio "optužen" da je loše svirao tokom turneje, odbija i Bora odlučuje da mu da otkaz. Bajaga je otprilike odreagovao "ako ide onaj koji me je doveo, idem i ja". Bora je sve "rešio" solomonskim proglasom u "Ekspres Politici" gde je izjavio da Bajaga i Rajko više nisu članovi Riblje čorbe.
U grupu kao zamene dolaze gitaristi Vidoja Božinović Džindžer (bivši član Opusa i Rok mašine) i Zoran Dašić. Vicko se vratio iz vojske, dok je Vlajko Golubović prešao u Bajagu i instruktore. Dašić je zbog porodičnih obaveza napustio grupu posle nekoliko proba. Kasnije je osnovao svoju grupu Legende, za koje je Bora napisao tekstove za sedam pesma i komponovao muziku za dve pesme na njihovom albumu "Dođi druže do Srbije uže". Umesto Dasića član grupe je postao Nikola Čuturilo, koji je proleće 1984. proveo u Električnom orgazmu. Nove članove Bora je uigravao na gotovo anonimnim nastupima. Tako su na poslednjoj večeri Beogradskog leta u Domu omladine 20. septembra nastupili pod imenom "Debeli Bogoljub i ljuti tezgaroši". Uoči svirke su samo prijatelji grupe znali da se iza tog imena krije Riblja čorba. Tokom čitave jeseni grupa je svirala po manjim salama učvršćujući veze između novih članova i starosedelaca.
U ovom periodu došlo je do saradnje Gorana Bregovića i Đorđevića koji su tada bili rivali. Na ploči "Bijelo dugme" Bora je napisao polovinu teksta i pevao je sa Goranom i Tifom u pesmi "Pedikulis Pubis". Saradnja Bijelog dugmeta i Bore je pomogla poljuljanom statusu Riblje čorbe. Tokom zime i Riblja čorba se povukla u studio i snimila novi album "Istina", 1985. godine. Ploču su snimali Ratko Ostojić i Goran Vejvoda, dok je producent opet bio Džon Mekoj. Goran Bregović je uzvratio posetu pevajući u pesmi "Disko mišić", a Džindžer i Čutura su se potpisali kao autori po jedne pesme. Na albumu se našla pesma “Pogledaj dom svoj, anđele”, koju su kasnije slušaoci Hita nedelje 202 izabrali za pesmu godine, a 1990. i za pesmu decenije. Pre izlaska ploče, grupa je nove pesme predstavila u klubu Kulušić u okviru akcije "Bolje vas našli", kada su grupe iz Beograda gostovale u Zagrebu. Iako su mnogi u to vreme smatrali Riblju čorbu za deo prošlosti, sa koncerta su trijumfalno ispraćeni uz dva bisa. Omot albuma "Istina" je prikazivao lica članova grupe ugrađena u Ćele-kulu. Zbog pesama "Pogledaj dom svoj, anđele", "Snage opozicije", "Alo" i "Dvorska budala" Jugoton je odbio da štampa ploču, pa se grupa vratila u PGP RTB. PGP RTB je odbio da štampa samo "Snage opozicije", dok je u pesmi "Alo" promenjen stih "sa planine šakal zavija, tamo je Jugoslavija" u "ja iz dalekih predela posmatram tuđa nedela". Ideja da se "Snaga opozicije" izda kao singl je odbačena, jer su novine objavile stihove sporne pesme. Na turneji po Sovjetskom Savezu sa grupom je sarađivao Đorđe Marjanović, dok je na turneji po Bosni svirao Žika Jelić iz Ju grupe, pošto je Miša Aleksić bio bolestan.
Već sledeće godine grupa je objavila ploču "Osmi nervni slom", u produkciji Kornelija Kovača i sa novim gostima: glumica Ana Kostovska pevala je u pesmi "Prokleto sam", Jova Maljoković je odsvirao saksofon u "Jedan čovek", a Edi Grant je otpevao dve strofe u pesmi "Amsterdam" i to tako što su ga bukvalno posle njegovog nastupa u hali Pionir odveli u studio. Pored pesme "Amsterdam", udarni hit na ploči bila je "Nemoj da ideš mojom ulicom", dok su ostale pesme zbog autocenzure muzičkih urednika bile na ledu. Početkom 1986. godine na sednici Komisije Predsedništva CK SKJ za informativno-propagandno delovanje čak se raspravljalo o tekstovima Riblje čorbe. Politika dileme nisu mnogo uticale na publiku, pa je Riblja čorba 8. marta 1986. pred desetak hiljada okupljenih na sarajevskom Rok uranku u Skenderiji započela svoju najuspešniju turneju od vremena ploče "Mrtva priroda". Krajem marta su posle četvorogodišnje pauze ponovo napunili Pionir i time potvrdili povratak na scenu.
Zamah koji je grupa hvatala, iskoristio je Vicko, pa je svoj solistički diskografski prvenac "U ritmu srca malog dobošara" objavio juna 1986. godine za PGP RTB. Ploču je producirao Kornelije Kovač, Vicko je pevao, a svirali su gitaristi Miodrag Živadinović i Dragan Deletić Delta, basista Dragan Gajić i bubnjar Zoran Radovanović Baki. Sve pesme je napisao Vicko uz pomoć Miodraga Živadinovića. Veći deo tog materijala Vicko je pisao u vreme ploče "Mrtva priroda" i tokom rada sa grupom Ratnici. Muzički izlet Vicko je upražnjavao tokom pauze Riblje čorbe, ali ni Bora nije mirovao. Na ploči grupe Kerber "Seobe" gostovao je u pesmi "Čovek od meda", dok su im Boran i Čutura napisali tri teksta. U isto vreme Bora je bio primoran da se oprosti od svoje karijere u malom fudbalu. Braneći gol ekipe Delirijum tremens povredio je Ahilovu tetivu i zbog toga grupa nije održala niz nastupa na kojima su planirali da provere nove pesme pred publikom. Umesto toga, prvi put u karijeri članovi su snimali demo verzije pesama za sledeći album. Krajem godine na MESAM-u su dobili nagrade kao rok grupa godine, Bora je proglašen za najboljeg kompozitora, dok je Miša autor hita godine, pesme "Amsterdam". Februara 1987. godine objavljuju devetu ploču "Ujed za dušu" na kojoj je Bora komponovao tri i po pesme, a kao autori su se potpisali Džindžer, Čutura i Miša. Tada rade i prvu obradu, što će kasnije biti česta pojava na njihovim pločama. Pesma "Zadnji voz za Čačak" je obrada "Last Train To Claksville" Nila Dajmonda koju je svojevremeno izvodila grupa Mankiz. Osim pesme "Član mafije", u kojoj je na matricu karipske muzike Bora opisao Savez komunista, na ostatku ploče skoro da nije bilo političkih tema. Dve Borine pesme "Nesrećnice, nije te sramota" i "Zašto kuče arlauče", koje nisu ušle u konkurenciju za ploču, su objavljene na poklon-singlu koji je deljen uz prvih hiljadu albuma. Iste godine, Bori Đorđeviću je suđeno zbog “vređanja radnog naroda Jugoslavije”, ali su optužnice odbačene.
Desetogodišnjica rada grupe (1988) obeležena je kompilacijom "Riblja čorba 10" i albumom "Priča o ljubavi obično ugnjavi", koja, uprkos narastajućim političkim problemima, skoro da i nije imala političkih tekstova, već niz benignih tema: "Avionu, slomiću ti krila", "Ko te ljubi dok sam ja na straži", "Oko mene" itd. Povodom jubileja odsvirali su koncert na Sajmištu na kome se okupilo 15.000 mladih. Ali pre toga SUP im nije dozvolio da održe besplatan koncert na platou ispred hrama svetog Save na kome je još trebalo da sviraju Piloti i EKV. Međutim, personalnih problemi u grupi su se nastavili. Radeći u Čorbi, Čutura je počeo da piše i za druge, pa su se njegovi tekstovi našli na pločama Dejana Cukića, Ju grupe, Kerbera, a 1988. godine je snimio i prvu solo ploču "Devet lakih komada". Po objavljivanju svoje druge ploče, Čutura 1. novembra 1989. odlazi iz grupe i upušta se u solo vode. U trenutku kada su svi prognozirali prestanak rada Riblje čorbe, u grupu dolazi gitarista Zoran Ilić, koji je pre toga bio član sastava Bezobrazno zeleno.
Kada su svi prognozirali prestanak rada grupe zbog personalnih promena, Riblja čorba sa novim članom snima album "Koza nostra" koji je producirao Saša Habić, a kao gosti pojavili Džoni Štulić i grupa Azra, Gorica Popović, Bilja Krstić, Snežana Jandrlić, dok je klavijature svirao Saša Lokner iz Bajage i instruktora. Album je doneo pesme "Al Kapone”, “Gde si u ovom glupom hotelu”, “Tito je vaš” i “Crna Gora, Bar” (obrada pesme Memphis, Tennesy) Čaka Berija. Nakon početka građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji, Bora Đorđević je postao aktivni pristalica srpskih vojnika u Republici Srpskoj i Republici Srpskoj Krajini. Tokom ratnih godina, Riblja čorba je svirala u inostranstvu i objavljivala ploče koje nisu ostavljale dublji trag. Album "Labudova pesma" prvobitno je bio zamišljen kao oproštajni, ali su odlučili da rade i dalje. Ploča je snimana krajem 1991. godine u Beču i sem pesme "Kad sam bio mlad" (obrada "When I Was Young)" Erika Bardona nijedna druga se nije zadržala u medijima, a sa ploče su izbačene tri predviđene pesme Olivera Mandića.
Ni sa sledećom pločom "Zbogom, Srbijo" Riblja čorba nije postigla veći uspeh. Uz obrade "Zelena trava doma mog" iz repertoara Toma Džonsa, "Danas nema mleka" grupe Hermans Hermits i "Tamna je noć" Marka Bernsa iz istoimene pozorišne predstave, većina ostalih pesama nije postigla zapažen uspeh. Jedinu novinu u grupi predstavljao je klavijaturista i koproducent te ploče, Vlada Barjaktarević (bivši član Van Goga). U solo vodama Vicko se opet ogledao 1996. godine kada je u okviru grupe Indijanci za ITMM objavio CD sa pornogrfski orijentisanim pesmama. Leta 1996. godine kada je Riblja čorba svirala u Republici Srpskoj na mitinzima Srpske demokratske stranke, sa njima nije nastupio Zoran Ilić i tada je objavljeno da više nije član grupe. Na disku "Ostalo je ćutanje" koji je Čorba tada objavila, našla se "Ljubomorko", obrada pesme "Jelaous Guy" Džona Lenona i pesma "Gnjilane", obrada pesme švajcarskog muzičara Pola Hofera. Paralelno sa ovom pločom, Bora 1996. je za Radio Biljeljinu snimio album “Njihovi dani”, jedini album koji nosi njegovo ime, a ne ime grupa, jer je izuzetni politički angažovan, a usmeren je protiv vlasti Slobodana Miloševića.
Početkom 1997. godine Riblja čorba je održala turneju pod nazivom "Po slobodnim gradovima Srbije" koju je završila sa dva koncerta na Tašmajdanu. Iste godine su objavili su kompilaciju "Treći srpski ustanak" na kojoj je izbor političkih pesama nastalih tokom čitave karijere. Od ranije neobjavljenih materijala na kompilaciji su se našle "Snage opozicije" i "Volim i ja vas" nastala tokom građanskog protesta u zimu 1996/1997. 1999. objavljen je i album "Nojeva barka" sa pesmama “16 noći”, “Gde si”, “Nojeva barka” itd. Ovaj i sledeći album, "Pišanje uz vetar" ostavili su nešto dublji trag kod publike u odnosu na albume objavljene u ratnim godinama. Nakon vanrednih parlamentarnih izbora 28. decembra 2003, Bora Đorđević je 2004. kao član Demokratske stranke Srbije imenovan za pomoćnika ministra kulture, ali je primoran da podnese ostavku 2005, nakon što je optužio novinara televizije B92 za špijunažu i anti-srpsku politiku. Krajem 2005. i početkom 2006. grupa je snimila novi album, ali ovoga puta on je zamišljen kao trostruki CD, i to tako da se diskovi objavljuju jedan po jedan. Prvi disk se zvao "Nevinost bez zaštite" i sadržao je četiri pesme, od kojih je pesma "Dijabola", drugi disk trilogije zvao se "Devičanska ostrva" i sadržao je pet pesama, od kojih se "Pandorina kutija" pojavila i u filmu "Uslovna sloboda". Treći disk, "Ambasadori loše volje", bio je planiran za proleće 2006., ali je izašao dosta kasnije. Riblja čorba je 10. marta 2007. godine održala koncert u Beogradskoj Areni.

Studijski albumi:

1979. Kost u grlu (PGP RTB)
1981. Pokvarena mašta i prljave strasti (PGP RTB)
1981. Mrtva priroda (PGP RTB)
1982. Buvlja pijaca (PGP RTB)
1984. Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju (Jugoton)
1985. Istina (PGP RTB)
1986. Osmi nervni slom (PGP RTB)
1987. Ujed za dušu (PGP RTB)
1988. Priča o ljubavi obično ugnjavi (PGP RTB)
1990. Koza nostra (PGP RTB)
1992. Labudova pesma (Samy)
1993. Zbogom, Srbijo (WIT)
1996. Ostalo je ćutanje (WIT)
1999. Nojeva Barka (Hi-Fi Centar)
2001. Pišanje uz vetar (Hi-Fi Centar)
2003. Ovde (Hi-Fi Centar)
2005/2006. Trilogija (M-Factory)

Koncertni albumi:

1982. U ime naroda (PGP RTB)
1985. Nema laži,nema prevare, uživo Zagreb (PGP RTS)
1988. Od Vardara pa do Triglava
1997. Beograd, uživo `97-1 i 2 (Hi-Fi Centar)
2007. Gladijatori u BG Areni (City Records)

Singlovi:

1978. Lutka sa naslovne strane / On i njegov BMW (PGP RTB)
1979. Rokenrol za kućni savet / Valentino iz restorana (PGP RTB)
1980. Nazad u veliki prljavi grad / Mirno spavaj (PGP RTB)
1987. Nesrećnice, nije te sramota / Zašto kuče arlauče (PGP RTB)

Solo albumi:

Bora Đorđević:
1987. Arsen & Bora Čorba Unplugged '87
1988. Bora priča gluposti
1996. Njihovi dani (SIM Radio Bijeljina)

Vicko Milatović:
1986. U ritmu srca malog dobošara (PGP RTB)
2003. Dečaci o devojčicama (Kanal D)

Rajko Kojić:
1983. Ne budi me bez razloga (PGP RTB)

Bijelo Dugme

2008-10-17T15:56:00.010+02:00

Bijelo dugme, jedna od najpoznatijih jugoslovenskih rok grupa, osnovana u Sarajevu 1973. godine. Izdala je devet albuma u periodu od 1973. do 1989. godine. Bijelo dugme je nastalo iz grupe Jutro, a novo ime je usvojilo 1. januara 1974. Vođa i jedini stalni član grupe bio je gitarista Goran Bregović, dok su se na mestu pevača menjali Željko Bebek, Mladen Vojičić Tifa i Alen Islamović. U grupu su dolazili i iz nje odlazili iz različitih razloga basisti Zoran Redžić, Jadranko Stanković, Sanin Karić i Ljubiša Racić, bubnjari Goran Ivandić, Milić Vukašinović i Dragan Jankelić i klavijaturisti Vlado Pravdić i Laza Ristovski. Grupa se raspala zbog rata u bivšoj Jugoslaviji, a ponovo se okupila na oproštajnoj turneji 2005. u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu. Besplatni koncert kod Hajdučke česme 1977. i oproštajni koncert u Beogradu 2005. su jedni od najposećenijih koncerata na ovim prostorima.
Goran Bregović u detinjstvu nije pokazivao posebno zanimanje za muziku, pa je izbačen iz niže muzičke škole kao lenština i netalentovan violinista. Međutim, nakon što mu je majka kupila prvu gitaru, počeo je naporno vežbati i u osnovao je prvi sastav u osnovoj školi. Željko Bebek je pevao je u grupi Kodeksi, jednom od poznatijih sarajevskih sastava tog vremena. Na jednom koncertu Bebek je zapazio Bregovića i preporučio ga kolegama iz grupe. U leto 1969. godine Kodeksi su otišli na tezgu u dubrovački Splendid bar gde su svirali klasičan letnji repertoar za turiste. Tu su od Italijana Renata Pacifika dobili ponudu da sviraju u njegovom klubu u Napulju. Uoči isteka prvog dvomesečnog ugovora, Bregović je prvi put prešao na solo gitaru. Kao basista angažovan je Zoran Redžić koji je u to vreme svirao u sastavu Čičci. Zoran je doveo i kolegu iz grupe, bubnjara Milića Vukašinovića. Kodeksi su do tog trenutka sasvim solidno živeli, svirali su u dva kluba, držali se komercijalnog repertoara i stekli redovnu publiku. Milić Vukašinović je u grupu doneo uticaj grupa Led cepelin i Blek sabat tako da dve sedmice po njegovom dolasku dobijaju otkaz na svim mestima na kojima su svirali. U Napulju su jedva preživljavali, a nakon svađe s ostatkom grupe Bebek se vratio u Sarajevo. Ostala trojica su nastavila nastupati pod imenom Mića, Goran i Zoran. Krajem godine po njih su u Italiju došli Goranova majka i Zoranov brat Fadil i vratili ih kući. Bregović se upisao na Filozofski fakultet, a u jesen 1971. godine gitarista Ismet Arnautalić ga je pozvao da formiraju grupu Jutro u kojoj su se našli i Zoran Redžić, bubnjar Gordan Matrak i pevač Zlatko Hodnik. U Jutru se Bregović prvi put ogledao kao kompozitor. Iako punih godinu dana nije razgovarao s Bebekom, kada su početkom 1972. godine dobili termine u studiju, ipak ga je pozvao. Snimili su „Patim, evo deset dana“ koja se pojavila na B-strani singla grupe Jutro, dok je A-stranu zauzela danas zaboravljena „Ostajem tebi“. Pesmu „Patim evo deset dana“ Bregović je kasnije uvrstio na debi album Bijelog dugmeta. Odmah po snimanju singla, Bebek je otišao na odluženje vojnog roka, ali su ostali čekali njegov povratak.
Tokom Bebekovog boravka na odsustvu snimili su još četiri pesme: „Kad bi' bio bijelo dugme“, „U subotu mala“, „Na vrh brda vrba mrda“ i „Hop-cup“ od kojih su se prve dve, početkom 1973. godine pojavile na singlu. Nezadovoljan pravcem kojim se Jutro kretalo, Ismet Arnautalić ih je napustio krajem 1972. godine i sa sobom odneo pravo na ime grupe. Oko tog autorstva su se natezali tokom 1973. godine, a tada su grupi pristupili bubnjar Goran "Ipe" Ivandić, koji je pre toga svirao u sastavu Rok i klavijaturista Vlado Pravdić, koji je stigao iz Indeksa. Sredinom godine, posle svađe, Jutro je napustio Zoran Redžić, a njega je zamenio Jadranko Stanković. Budući da je u Ljubljani već delovao sastav pod imenom Jutro, a publika ih je znala po pesmi „Kad bi' bio bijelo dugme“, grupa je 1. januara 1974. godine službeno nazvana Bijelo dugme. U to vreme su u studiju sarađivali sa Batom Kostićem, gitaristom JU grupe. Bregović je kasnije isticao kako je ta saradnja puno uticala na njegovu dalju muzičku orijentaciju, posebno kada je upotreba folka bila u pitanju.
Novi snimci „Top“ i „Ove ću noći naći bluz“ ponudili su tek osnovanoj sarajevskoj izdavačkoj kući Diskoton. Tadašnji muzički urednik Diskotona Slobodan Vujović ih je odbio uz objašnjenje da su pretrpani i da će morati čekati bar pola godine do objavljivanja singla. Nestrpljivi, članovi Bijelog dugmeta su istog dana potpisali petogodišnji ugovor sa Jugotonom. Kada su shvatili da basista Jadranko Stanković ne odgovara, otpustili su ga i marta 1974. godine pozvali nazad Zorana Redžića. Sledeći singl s pesmama „Glavni junak jedne knjige“ i „Bila mama Kukunka, bio tata Taranta“ gotovo istovremeno su te 1974. godine objavili Jugoton i Diskoton, jer je Bregović, suprotno uobičajenim pravilima poslovanja, potpisao i sa Diskotonom ugovor za singl. Prvi veći nastup imali su na festivalu „BOOM“ u Ljubljani 10. maja 1974. godine kada su predstavljeni kao nove nade. Tog leta su svirali u hotelu „Kroacija“ u Cavtatu i pripremili materijal za prvi album.
Treći singl, sa pesmama „Da sam pekar“ i „Selma“, objavili su 30. avgusta 1974. godine; on je predstavljao prelomni trenutak njihove karijere. Obe ih pesme izbacuju u prvi plan i predstavljaju istinski početak onog što će kasnije postati „dugm(et)omanija“. Tokom septembra sviraju kao predgrupa Jugoslovenskoj pop selekciji Tihomira Asanovića, a sledećeg meseca ljubljanskom studiju „Akademik“ za dvadesetak dana snimaju debi album „Kad bi' bio bijelo dugme“ koji je objavljen već krajem novembra. Pre toga, 9. novembra učestvuju na Skopskom festivalu, gde izvode pesmu Grigora Koprova. U želji da se uoči ploče što više pojavljuju u medijima, pretrpeli su „najveću bruku u karijeri“, kako je kasnije objašnjavao Bregović. Bebek je nevešto pevao na makedonskom, a sindikalni festival nikako nije bio okruženje za njih. Sledeće večeri nastupili su u beogradskom Domu sindikata na rođendanskoj proslavi tada kultne emisije Radio Beograda „Veče uz radio“, gde su uz Pop mašinu, Smak i Crne bisere, naprečac osvojili publiku. Zagrebački menadžer Vladimir Mihaljek im je organizovao svirku u Sarajevu na oproštajnom koncertu Korni grupe 16. novembra 1974. Petnaest hiljada okupljenih ljudi dočekalo ih je s oduševljenjem.
Debitantski album od samog je početka imao odličnu prodaju. Zapakovan u provokativan omot Dragana S. Stefanovića koji će i ubuduće dizajnirati omote njihovih ploča, album je doneo seriju dopadljivih pesama koje je zagrebački novinar Dražen Vrdoljak nazvao „pastirski rok“.[1] Ipak, pesma „Ne spavaj mala moja muzika dok svira“ označava početak priča o Bregovićevoj sklonosti plagijatima, budući da je u njoj primetan uticaj pesme Čaka Berija „Rock n roll music“. Mihaljek je krajem februara 1975. godine organizovao Kongres rok majstora na kome su predstavljena četvorica najboljih domaćih gitarista. Budući da je iza svega stajao Jugoton i Mihaljekova želja da progura Bijelo dugme, cela akcija je bila tome podređena. Nezvanično, na takmičenju je pobedio Radomir Mihajlović Točak, ali kako on nije bio Jugotonov izvođač, nije uvršćen u četvorku najboljih. Tu su se našli Vedran Božić iz sastava Tajm, Josip Boček (eks Korni grupa), Bata Kostić i Goran Bregović. Svako od njih je snimio jednu stranu na duplom albumu „Kongres rok majstora“ (Jugoton 1975). Bregović se opredelio da radi sa svojom grupom, a pratio ga je i Zagrebački gudački kvartet. Tu su se našle pesme „Ima neka tajna veza“ (na tekst Duška Trifunovića), „I kad prođe sve, pjevaću i tad“, „Znam za jedno tiho mjesto“ i instrumental „Minijatura za moju majku“. Četvorka je krenula i na turneju, a pratili su ih članovi JU grupe, bez gitariste Dragog Jelića koji je tada bio u JNA. U to vreme Dugme je objavilo singl sa pesmom „Da mi je znati koji joj je vrag“, a zatim su krenuli na iscrpljujući jugoslovensku turneju. Već u proleće 1975. godine važili su za najpopularniji jugoslovenski sastav.
Uoči snimanja druge ploče povukli su se u selo Borike u istočnoj Bosni i počeli pripremati ploču koja je morala potvrditi kako početni uspeh nije bio slučajan. Album „Šta bi dao da si na mom mjestu“ sniman je tokom novembra 1975. godine u londonskom Er Rikording Studiju sa engleskim producentom Nilom Harisonom. Bas gitaru je svirao Željko Bebek pošto je Zoran Redžić uoči snimanja teško povredio prst leve ruke. Tekst za naslovnu pesmu napisao je Duško Trifunović, a autor ostalog materijala bio je Bregović.
Veliki je hit bila pesma "Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac", a sjajno su prošle i "Došao sam da ti kažem da odlazim", "Ne gledaj me tako i ne ljubi me više", te naslovna pesma. Ploča izrazito raskošnog pakovanja prodala se u tiražu većem od 200.000 primeraka, pa su u Jugotonu izmislili naziv "dijamantska ploča" (pošto do tog trenutka niti jedan album nije prodao u tolikom tiražu). Odmah po objavljivanju ploče, Bijelo dugme je otišlo na turneju po Kosovu i Makedoniji. Umesto Zorana Redžića, bas je svirao Mustafa Kurtalić. Najavljen je bio veliki koncert za Novu godinu u beogradskoj Hali sportova uz Pop mašinu, Buldožera)i Kod. Iako se intenzivno reklamirao, koncert je bez objašnjenja otkazan. Grupa je bila pozvana da za Novu godinu svira predsedniku Titu u Hrvatskom narodnom kazalištu. Dežurni iz protokola prekinuli su njihov nastup posle nekoliko minuta jer su se prepali glasne muzike.[1] Budući da je Zoran Redžić otišao u JNA, u grupu je stigao Ljubiša Racić, gitarista i vođa grupe Formula 4. Racić je dobio ulogu privremenog basiste, a prvi zadatak mu je bila jugoslovenska turneja. U Sarajevu ih je gledalo 15.000 ljudi, a u Beogradu su tri puta prodali dvoranu Pionir što pre njih nikom nije pošlo za rukom.[1] Dugme(to)manija je uzela pun zamah, a po novinama su se rasplamsale polemike. Marta 1976. godine PGP RTB objavljuje retrospektivni album Gorana Bregovića na kom su se našli prvi snimci grupe Jutro, ali i pesme koje je uradio za Zdenku Kovačiček, Biseru Veletanlić i Jadranku Stojaković. Početkom aprila 1976. godine članovi grupe su se spremali da sviraju jugoslovenskim iseljenicima u SAD. Međutim, posumnjali su da je u tu organizaciju umešana i hrvatska emigracija pa su odustali od koncerata, ali su ipak otišli u Ameriku. Tamo su snimili Ivandićev singl s pesmama "Džambo" i "Vatra" i Bebekov s pesmama "Milovan" i "Goodbye, America". U junu članovi grupe odlaze na radnu akciju Kozara 76 što je bio vešt Bregovićev odgovor na sve kritike o prozapadnoj orijentaciji. Bregović, Bebek i Racić su se sa radne akcije vratili odlikovani udarničkim značkama. Početkom jeseni u JNA su otišli Ipe Ivandić i Vlado Pravdić, a na njihova mesta su regrutovani Milić Vukašinović iz Indeksa, dok je prelazak Laze Ristovskog iz grupe Smak odjeknuo kao fudbalski transfer.
Treći su album opet pripremali u Borikama. Ploča se trebalo zvati "Sve se dijeli na dvoje, na tvoje i moje" po pesmi Duška Trifunovića koju je svojevremeno izvodila Jadranka Stojaković. Bregović nije stigao napraviti muziku, pa je smislio naslov "Hoću bar jednom da budem blesav". To nije odgovaralo Jugotonu pa je nađena kompromisna varijanta "Eto baš hoću". Album je opet sniman u Londonu, producent je opet bio Nil Harison, a bas gitaru još je jednom svirao Bebek. Album je objavljen 20. decembra 1976. godine. Na ploči se našla ambiciozna (pretenciozna) balada "Sanjao sam noćas da te nemam", kao i "Loše vino" iz repertoara Zdravka Čolića (za koju je svojevremeno muziku napisao Bregović, a tekst Arsen Dedić), jednostavna "Ništa mudro" koja je mnoge podsetila na "It's Only Rock 'N Roll" Rolingstonsa, te folklorom inspirisane "Slatko li je ljubit tajno" i "Dede, bona, sjeti se, de, tako ti svega".
U međuvremenu je Ljubiši Raciću dozlogrdilo da svira velike koncerte za mali honorar, pa je tražio povišicu - a dobio otkaz. Zamenio ga je Sanin Karić (eks Teška industrija). U april 1977. njih trojica odlaze na turneju po Poljskoj gde održavaju devet koncerata. Najavljivani kao "Vodeća jugoslovenska grupa mladog pokolenja" izazvali su oduševljenje publike nenaviknute na glamurozni rok. Po povratku, grupi su se priključili Zoran Redžić, koji je odslužio vojsku i Ipe Ivandić, koji je proglašen provremeno nesposobnim za služenje vojske. Jugoslovenska turneja nije tekla glatko. Koncerte su pratili mnogi tehnički problemi, odziv publike bio je manji, a svađe unutar benda žestoke. Nakon prekida turneje po jadranskoj obali izgledalo je kako su pred raspadom. Otkazani su koncerti u Zagrebu i Ljubljani na kojima su trebali snimati živi album. Kritike koncerata su bile suzdržane i grupi je prvi put posle četiri godine krenulo slabije.
Po ideji novinara Petra Popovića odlučeno je da 28. avgusta 1977. godine, kao oproštaj pred Bregovićev odlazak u JNA, održe besplatan koncert kod beogradske Hajdučke česme. Poseta je nadmašila sve planove organizatora. Procene su se kretale od 70.000 do 100.000, no to je u svakom slučaju bio najveći skup poklonika u dotadašnjoj istoriji domaće rok muzike. Posle predgrupa Zdravo, Tako i Leb i sol, na pozornicu je izašlo Bijelo dugme, odsviralo uspešan koncert i izašlo iz krize. Deo te atmosfere zabeležen je u filmu Nije nego reditelja Miće Miloševića. Kasnije se pokazalo da snimak nastupa tehnički nije dobar, pa su 25. oktobra iste godine u sali "Đuro Đaković" u Sarajevu odradili još jedan nastup. Ti su snimci uvršteni su na album "Koncert kod Hajdučke česme". Naslov je delimično opravdan jer su za ploču koristili reakciju publike kod Hajdučke česme.
Po završetku miksovanja koncertne ploče, Bregović je otišao u vojsku u Niš. Bila je to pauza za grupu, ali ne i za njene članove. Željko Bebek je objavio solo album "Skoro da smo isti" i naišao na loše kritike i slab prijem publike. Laza i Ipe su snimili u Londonu album "Stižemo" koji se pojavio septembra 10. septembra 1978. godine. Poneseni svojim radom, uz dosta teških reči po štampi, oprostili su se od Bijelog dugmeta. Upravo zbog toga Dugme nije sviralo na rok večeri tradicionalnog susreta jugoslovenskog stvaralaštva mladih "Mladost Sutjeske" 11. juna iste godine. Uz obrazloženje da Bregovića nisu pustile vojne vlasti, na Tjentištu su se kao posmatrači pojavili samo Bebek i Redžić. Zato je Bregović stigao u Sarajevo nekoliko dana kasnije da na Devetom kongresu Saveza socijalističke omladine Bosne i Hercegovine primi plaketu u ime grupe. Uoči objavljivanja albuma "Stižemo" uhapšen je Ipe Ivandić zbog posedovanja 3 kg hašiša. Zbog specifičnog psihičkog stanja, Ivandić je na izdržavanje kazne otišao tek početkom 1981. godine.
U jesen 1978. godine Bijelo dugme, pojačano novim članom, bubnjarom Điđijem Jankelićem i povratnikom Vladom Pravdićem, okuplja se u Niškoj Banji, gde započinje pripreme za novu ploču. U Studio V Radio Beograda ušli su početkom januara sledeće godine. Objavljivanje albuma "Bitanga i princeza" pratio je niz cenzorskih intervencija Jugotona. Omot Dragana S. Stefanovića na kojem ženska noga udara muško međunožje ocenjen je vulgarnim i glatko odbijen. Iz pesme "Ala je glupo zaboravit' njen broj" izbačena je psovka "Koji mi je moj", dok je iz ključne balade "Sve će to, mila moja, prekriti ružmarin, snjegovi i šaš", stih "A Hrist je bio kopile i jad" promenjen je u "A on je bio kopile i jad". Aranžman za "Sve će to, mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš" napisao je Ranko Rihtman, a za "Kad zaboraviš juli" Vojkan Borisavljević. Urbana i potpuno lišena folk uticaja, donela je pored navedenih i pesme "Na zadnjem sjedištu mog auta", "Bitanga i princeza", i emotivne balade "Kad zaboraviš juli" i "Ipak poželim neko pismo" u kojima su ih pratili simfonijski orkestar i hor. Produkciju je opet radio Nil Harison. Unakažena bezličnim omotom Jugotonovog dizajnera Ivana Ivezića, ploča se pojavila sredinom marta 1979. godine i doživela jednoglasne ovacije publike i kritike. Ploča je tiražno oborila prethodne rekorde, a kritičari lista "Zdravo" proglasili su je pločom godine.
"Bitanga i princeza" je bila uvod u spektakularnu turneju sa simfonijskim orkestrom i horom. U Beogradu su pet puta rasprodali halu Pionir, a sav prihod su uplatili postradalima od zemljotresa u Crnoj Gori. Na velikim koncertima ih je pratio hor "Branko Krsmanović" i simfonijski orkestar. Na stadionu JNA 22. septembra organizovali su koncert pod nazivom Rok spektakl '79. Uz brojne predgrupe: Opus, Suncokret, Siluete, Parni valjak, Generacija 5, Kako (kasnije Piloti), Prljavo kazalište, JU grupu, Revolver, Metak, Bumerang, okupili su oko 70.000 posetilaca. U to vreme Bregović je prvi put radio muziku za film i to za Lične stvari Aleksandra Mandića. Pesme "Pristao sam biću sve što hoće" (na tekst Duška Trifunovića) i "Šta je, tu je" našle su se i na singlu. Tokom 1980. godine novi talas je temeljno uzdrmao jugoslovensku rok scenu. Bregovićev je odgovor na omladinsku revoluciju iz garaže bila ploča "Doživjeti stotu". Ne samo da u pesmama "Ha ha ha" i "Tramvaj kreće" Bregović prvi put postaje politički angažovan, nego do neprepoznatljivosti menja aranžmane starih pesmama i nastoji da zvuče modernije. Bebek brije svoje čuvene brkove, a čitav bend krati kosu na "propisanu" pank dužinu.Turneja započinje u Sarajevu, a završava u zagrebačkom klubu Kulušić gde snimaju drugi koncertni album. LP je pod nazivom "5. april '81" štampan u ograničenom tiražu od 20.000 primeraka. Sem starih pesama, tu se našla obrada hita Indeksa "Sve ove godine". U Beogradu su te godine svirali u više navrata. Pored dva promotivna koncerta u Pioniru, početkom septembra su se pojavili na rok festivalu na Hipodromu, a odsvirali su tri nastupa uoči i posle Nove Godine u hali Pinki. Početkom 1982. godine svirali su u Austriji, u Inzbruku u okviru manifestacije na kojoj je budući domaćin zimskih Olimpijskih igara bio u poseti bivšem. Na povratku su im na carini zaplenili opremu i odrezali prilično visoku kaznu. Da bi se finansijski potkrpili, tokom jula i avgusta 1982. godine održali su turneju po Bugarskoj na kojoj su odsvirali četrdeset jedan koncert. Procenjuje se da ih je tokom tih mesec i po dana videlo preko 120.000 ljudi. Budući da je Điđi Jankelić aprila meseca otišao u JNA, na turneji je za bubnjevima sedeo Garabet Tavitjan, bivši član grupe Leb i sol. Po izlasku iz zatvora, grupi se krajem 1982. godine pridružio Ipe Ivandić.
Početkom 1983. godine Bregović je uz Dugme i pesnika Duška Trifunovića snimio ploču za decu „A milicija trenira strogoću“. Prvobitno je bilo zamišljeno da na njoj peva Seid Memić Vajta, ali kako je on bio zauzet, tu ulogu je obavio dečak Ratimir Boršić Rača. U februaru 1983. godine grupa je objavila album „Uspavanka za Radmilu M.“ kojim je Bregović planirao oproštaj od publike i da posle turneje rasformira grupu. Kao gost, na snimanju je učestvovao Vlatko Stefanovski. Politički angažman nije izostao ni na ovoj ploči. Opšta situacija na Kosovu je bila loša, a Dugme je snimilo „Kosovsku“, pesmu koju Bebek pevao na albanskom. „Uspavanka za Radmilu M.“ uključuje nekoliko klasičnih Bregovićevih poskočica, te seriju predivnih balada - „Ako možeš zaboravi“, Ne plači“, "U vrijeme otkazanih letova" i izvrstan instrumental u naslovnoj pesmi. Planirano je bilo da koncert na Beogradskom sajmu 24. aprila bude poslednji, ali je odziv publike ubedio Bregovića da odustane od prekida rada. Bebek je međutim, snimio drugi solo album „Mene tjera neki vrag“ i definitivno napustio grupu 23. aprila 1984.
Novi pevač postao je mladi Sarajlija Mladen Vojičić Tifa. Bregović je uproažnjeno mesto ponudio i Alenu Islamoviću, ali je on, strahujući da bi se Bebek ipak mogao vratiti u Bijelo dugme, ostao sa Divljim jagodama. Dugme je s Tifom provelo leto u Rovinju gde su uvežbavali novi materijal, a album se pojavio u decembru 1984. godine. Bregović je u to vreme sa Zdravkom Čolićem osnovao izdavačku kuću Kamarad, a za distributera nove ploče angažovan je Diskoton. Album je jednostavno nazvan „Bijelo dugme“, a na omotu je objavljena reprodukcija Kosovke devojke Uroša Predića. Ploča opet predstavlja folku sklonog Bregovića, a gosti su Orkestar narodnih instrumenata RTV Skoplje, Ladarice, ali i Bora Đorđević koji s Bregovićem i Tifom peva u „Pediculis Pubis“ i koautor je teksta. Laza Ristovski je ponovo postao punopravni član grupe. Bregović je na album uvrstio i obradu himne Hej, Sloveni. Preradio je i svoju staru pesmu „Šta ću, nano, dragi mi je ljut“ koju je svojevremeno snimila Bisera Veletanlić uz pratnju JU grupe. Uz novi tekst i aranžman pesma je, pod nazivom „Lipe cvatu“, postala najveći hit s nove ploče. Odličan prijem kod publike imale su i „Padaju zvijezde“ (koja podseća na pesmu „Jump“ grupe Van Hejlen), „Lažeš“, „Da te bogdo ne volim“ i „Jer kad ostariš“. Publika tokom turneje slabo prihvata novog pevača, a zbog problema sa alkoholizmom i drogama i svađe sa Bregovićem, Tifa napušta Dugme. Zadnji nastup sa grupom je imao 2. avgusta na koncertu u Moskvi kada su Bijelo dugme i Bajaga i instruktori predstavljali Jugoslaviju na Svetskom festivalu omladine i studenata. Tifa je otišao na dosluženje vojnog roka, a kasnije je uhapšen zbog posedovanja droge.
Novi pevač je postao Alen Islamović koji je u međuvremenu napustio Divlje jagode, razočaran njihovim neuspesima u Engleskoj. Nova ploča trebala je biti najprovokativnija u diskografiji grupe, ali ne samo zbog naslova „Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo“. U intervjuu Petru Popoviću 1994. godine Bregović govori o tome kako je zamislio ovu ploču. „Cijela ploča „Pljuni i zapjevaj, Jugoslavijo“ imala je taj neki mali koncept koji je trebalo da bude zaokružen, međutim, nije se mogao ostvariti.
Na omotu se konačno našla kineska propagandna slika koja prikazuje moderni revolucionarni ples. Uvodna pesma na ploči je snimana sa partizanom i narodnim herojem Svetozara Vukmanovića Tempa u pratnji Gorana Bregovića i štićenika doma za napuštenu decu Ljubica Ivezić iz Sarajeva, koji peva staru revolucionarnu temu „Padaj silo i nepravdo“. Osim politički obojenih, tu se našao i instant hit „Hajdemo u planine“ kao i balade "Noćas je k'o lubenica pun mjesec iznad Bosne", „Te noći kad umrem, kad odem, kad me ne bude“, „Ružica si bila, sada više nisi“. Iako su ove pesme postigle veliki uspeh kod široke publike, stariji obožavaoci Bijelog dugmeta nisu bili zadovoljni glasovnim mogućnostima Alena Islamovića, te su tražili povratak Željka Bebeka. Dvostruki živi album „Mramor, kamen i željezo“, snimljen na turneji, pojavio se krajem 1987. godine. Naslovna pesma obrada je starog hita zagrebačke grupe Roboti, a na ploči se našlo šesnaest pesama koje daju uvid u biografiju grupe: od prvih singlova do poslednjeg studijskog albuma. Posle turneje grupu je tiho napustio Vlado Pravdić i posvetio se poslu s računarima. Krajem 1988. godine izašao je album „Ćiribiribela“ s „Đurđevdanom“ kao mega-hitom. Iskoristivši stih Đorđa Balaševića A ja nisam s onom koju volim i staru romu temu, Bregović je uz pratnju orkestra Feata Sejdića, napravio pesmu koja će postati najveći hit Bijelog dugmeta. Na snimanju ploče, kao gosti su se pojavili Hor srpske pravoslavne crkve, Prvo beogradsko pevačko društvo, klapa Trogir, bubnjar Vlada Golubović (iz Bajage i instruktora) i basista Nenad Stefanović Japanac. Političke teme su bile pristune i na ovom albumu u vidu spajanja himne Lijepa naša i pesme Tamo daleko. Publika u Hrvatskoj i Srbiji loše je primila ovaj miks i žestoko zviždala tokom njegovog izvođenja na koncertima. Ostatak albuma čine pesme "Evo zakleću se", "Napile se ulice", "Ako ima boga", "Šta ima novo".
Početkom 1989. godine Bijelo dugme polazi na dvomesečnu turneju, ali posle koncerta u Derventi, Alen Islamović mučen bolovima u bubrezima napušta grupu i odlazi kući u Bihać. Turneja se naglo prekida, otkazuju se koncerti u Kini i Sovjetskom Savezu, a Bregović odlazi u Pariz. Niko tada nije pomislio da će do sledećeg koncerta najpopularnije grupe bivše Jugoslavije proći čak šesnaest godina. Pravi razlozi za raspad grupe nisu nikada otkriveni, ali većina ljudi misli da je raspad SFRJ izazvao raspad grupe, jer je grupa često smatrana za simbol jedinstva naroda Jugoslavije.
Po napuštanju grupe, Alen Islamović je objavio solo album „Haj, nek se čuje, haj nek se zna“. U proleće 1990. godine izlazi kompilacija balada „Nakon svih ovih godina“ nastalih u periodu od 1983. do 1988. godine. Željko Bebek se po izbijanju rata preselio u Zagreb i nastavio karijeru, Zoran Redžić je otišao u Finsku, a Mladen Vojičić Tifa je tek 1995. napustio Sarajevo i otišao u Nemačku. Ipe Ivandić se po izbijanju rata preselip u Beograd gde je tragično nastradao 13. januara 1994. godine. Bregović je nastavio uspešnu karijeru kompozitora filmske muzike koju je započeo radovima na filmovima Kuduz i Dom za vešanje. Tokom devedesetih postaje jedan od najpoznatijih evropskih etno kompozitora, potpisuje ugovor s velikom izdavačkom kućom Univerzal, te sa svojim Orkestrom za svadbe i sahrane nastupa u elitnim koncertnim dvoranama. U bazilici Sen Deni, na festivalu nazvanom Od Baha do Bregovića',' premijerno izvodi svoj oratorijum Moje je srce postalo tolerantno. Bregović je odbijao ideju o ponovnom okupljanju Bijelog dugmeta. U mnogim intervjuima izričito je odbijao svaku mogućnost da ikad više izađe na pozornicu kao rok gitarista. Dolazak novog milenijuma i gotovo svetski uspeh samo ga je učvrstio u takvom stavu.
Ipak, pod sponzorstvom moćne Koka-Kole Bregović je ponovo okupio grupu koja tokom juna 2005. održala spektakularne oproštajne koncerte u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu.

Bijelo dugme je udarilo temelje jugoslovenske rok scene i najbolji je izdanak sarajevske škole pop-roka. Bijelo dugme je inspirisalo mnoge izvođače iz različitih muzičkih žanrova, uključujući Garavi sokak, Severinu, Prljavo kazalište, Leteći odred itd. Čak su i neki mlađi, kritički nastrojeni muzičari (kao što je pevač Pips, Čips i Videoklipsa Riper) izjavljivalida je Bijelo dugme bilo deo njihovog detinjstva. U rok dokumentarcu "Sretno dijete" iz 2003. gitarista Prljavog kazališta je izjavio da „štagod da je Bijelo dugme radilo, i svi ostali su radili“. Bijelo dugme još uvek ima veliku armiju obožavalaca: njihovi koncerti iz 2005. u Sarajevu (stadion Koševo) i Zagrebu (stadion Maksimir) su rasprodati za nekoliko sati. Koncert na beogradskom hipodromu je privukao više od 180.000 obožavalaca, dok je više od 20.000 njih ostalo van hipodroma.

Članovi grupe:

Željko Bebek - vokal, bas gitara (1973 - 1984)
Mladen "Tifa" Vojičić - vokal (1984 - 1985)
Alen Islamović - vokal (1985 - 1989)
Goran Bregović - gitara (1973 - 1989)
Jadranko Stanković - bas gitara (1974)
Zoran Redžić - bas gitara (1974 - 1975, 1977 - 1989)
Ljubiša Racić - bas gitara (1975 - 1977)
Sanin Karić - bas gitara (1977)
Vlado Pravdić - klavijature (1973 - 1976, 1978 - 1987)
Laza Ristovski - klavijature (1976 - 1978, 1985 - 1989)
Goran "Ipe" Ivandić - bubnjevi (1974 - 1976, 1977 - 1978, 1982 - 1989)
Dragan "Điđi" Jankelić - bubnjevi (1978 - 1982)
Milić Vukašinović - bubnjevi (1976)

Studijski albumi:

Kad bi' bio bijelo dugme - 1974
Šta bi dao da si na mom mjestu - 1975
Eto! Baš hoću! - 1976
Bitanga i princeza - 1979
Doživjeti stotu - 1980
Uspavanka za Radmilu M. - 1983
Kosovka djevojka - 1984
Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo - 1986
Ćiribiribela - 1988

Koncertni albumi:

Koncert kod Hajdučke česme - 1977.
5. april '81 - 1981.
Mramor, kamen i željezo - 1987.
"Iz sve snage", Večernji list - 2005.

Singlovi:

Top / Ove ću noći naći blues (Jugoton 1974.)
Glavni junak jedne knjige / Bila mama Kukunka bio tata Taranta (Jugoton 1974.)
Glavni junak jedne knjige /Avanture malog Ju Ju (Diskoton 1974.)
Da sam pekar / Selma (Jugoton 1974.)
Da mi je znati koji joj je vrag / Blues za moju bivšu dragu (Jugoton 1975.)
Ima neka tajna veza / I kad prođe sve, pjevat ću i tad (Jugoton 1975.)
Ne gledaj me tako i ne ljubi me više / Sve ću da ti dam, samo da zaigram (Jugoton 1975.)
Playing the part / Da sam pekar (promotivno izdanje Jugoton 1975.)
Džambo / Vatra - Ipe Ivandić (Jugoton 1976.)
Milovan” / Goodbye America - Ž. Bebek (Jugoton 1976.)
Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac / Ne spavaj mala moja muzika dok svira (Jugoton 1976.)
Eto ! Baš hoću! / Došao sam da ti kažem da odlazim (Jugoton 1976.)
Bitanga i princeza / Dede, bona ,sjeti se, de tako ti svega (Jugoton 1979.)
Pristao sam, biću sve sto hoće / Šta je tu je (Jugoton 1979.)
Dobro vam jutro Petrović Petre / Na zadnjem sjedištu mog auta (Jugoton 1980.)

Kompilacije:

Singl ploče (1974-1975) - Jugoton 1982.
Singl ploče (1976-1980) - Jugoton 1982.
Iz sve snage - Jugoton, 1975. ; Croatia Records 1995.
Velike rok balade - Jugoton, 1984.
Rok & Rol - Croatia Records 1988.
Ima neka tajna veza - PGP RTB Komuna 1994.
Sanjao sam noćas da te nemam (rok balade) - Croatia Records 1994 .
Rock & Roll: Najveći hitovi '74-'88 - Croatia Records 1994 .
Balade - Hi-Fi centar 1998.
Kolekcija 6 BOX - prvih šest studijskih albuma - Croatia Records 2005.

Novih sedam svetskih čuda

2008-10-17T15:38:00.012+02:00

Novih sedam svetskih čuda je međunarodno takamičenje održano 2007. godine na inicijativu Bernarda Vebera, osnivača "Nove otvorene svetske korporacije", koja je ujedno i organizovala ovaj događaj. Na ovom takmičenju mogle su da učestvuju građevine nastale od početka sveta i završene do 2000. godine, uz uslov da i danas postoje i da su u očuvanom stanju. Svako ko je želeo, mogao je da glasa putem telefona, imejla ili SMS poruke, ili preko veb sajta organizatora ovog događaja. Praktično je bilo moguće da jedna te ista osoba glasa neograničen broj puta - jedini uslov je bio da svaki put glasa sa druge imejl adrese ili da pošalje SMS sa drugog mobilnog telefona.

Prema ovom izboru novih sedan svetskih čuda su:
Kineski zid,
Drevni grad Petra,
Skulptura Hristosa Spasitelja,
Maču Pikču,
Čičen Ica,
Koloseum i
Tadž Mahal.

Kineski zid je najveća građevina na svetu. Proteže se od stepa srednje Azije do Žutog mora, dužinom od 2.450 kilometara, visinom od 10 do 16 metara, širinom od 8 metara, predstavlja najduži zid na svetu, i najveći odbrambeni objekat. Početak gradnje Kineskog zida vezuje se za Ćin Š’ huanga, koji je započeo njegovu izgradnju da bi zaštitio svoju zemlju od upada varvarskih plemena. Građen je od zemlje, kamena i cigle, a njegova gradnja trajala je s prekidima u izgradnji, i rušenjima, sve do XVII veka. Duž celog zida, u pravilnom razmacima, podižu se stražarnice, a po vrhu se pruža staza široka 4,5 m. Veliki kineski zid je svedočanstvo znanja, upornosti i umeća najmnogoljudnijeg naroda sveta. Danas je Kineski zid najveća turistička atrakcija Kine. Turisti iz celog sveta rangiraju Kineski zid na sam vrh najineresantnijih turističkih destinacija. Po osnivanju Narodne Republike Kine preduzete se neophodne mere zaštite Kineskog zida od daljeg propadanja. Zid je stavljen pod zaštitu države 1961. godine. Rekonstrukcija je obavljena najviše u oblasti Ba-da-ling, prolazu Šang-hai i prolazu Đija-ji. 1987. godine Kineski zid je uvršćen u spisak svetske baštine pod pokroviteljstvom UNESKO-a. Dana 7. jula 2007. godine proglašen je za jedno od novih sedam svetskih čuda.

Drevni grad Petra, nalazi se u današnjem Jordanu, je svojevremeno bila glavni grad arapskog kraljevstva Nabatejaca, centar trgovine, odredište karavana, a razvoj grada nastavljen je i u doba Rimljana. Grad je poznat po vodenim tunelima i kamenim strukturama uklesanim u stijenu. Zapadnom svetu otkriven je tek 1812., nakon što ga je pronašao švajcarski istraživač Johan Ludvig Burhardt. Nalazi se na UNESCO-vom popisu svetske baštine.Petra je smještena u današnjem Jordanu.To je drevni grad koji je svoju najveću slavu doživio u prvom vijeku nove ere kada su njome vladali Rimljani koji su je smatrali tampon državom protiv Parta. Grad je sa tri strane istoka, zapada i juga bio neosvojiv.Usiječen u stijenu bio je sa svih strana opkoljen strmim liticama i u njega se ulazilo kroz krivudav i uzan tjesnac. Grad je bio jedino mjesto između Jordana i Centralne Arabije gdje ne samo da je vode bilo u izobilju nego je ona svojom bistrinom uvijek mamila. Ovdje su karavani iz Južne Arabije dobijali svježe zaprege deva i novih goniča.Tako su Nabatejci stvorili važnu kariku u lancu trgovine od koje je južna Arabija živjela. U toku prva dva vijeka nove ere pomorki put ka Indiji je postajao sve poznatiji, karavani su bili sve više skretali na sjever ka Palmiri i Petra je tada počela da gubi svoj značaj. 105. godina n.e. bila je kobna za Petru kada joj je Rim pod Trajanovom upravom ukinuo njene privilegije ona je ostala skoro bez istorije.

Hristos Spasitelj je skulptura koja se nalazi na brdu Korkovadu pored Rio de Žaneira, u Brazilu i predstavlja Isusa Hrista. Nalazi se na 709 metara nadmorske visine. Skulptura je visoka 38 metara, od čega 8 metara je samo postolje. Radovi su trajali pet godina a svečano je otvoren 12. oktobra 1931.Ideja o gradnji religioznog spomenika se prvi put pojavila 1859. godine. Predlog su dali otac Pedro Marija Bos i princeza Izabela. Ideja je opet uzeta u razmatranje 1921. godine, kada se približavala stogodišnjica nezavisnosti. Prvi kamen temeljac je postavljen 4. aprila 1922. a radovi su početi 1926. Među mnogima koji su učestvovali u izgradnji ovog spomenika, mogu se pomenuti Eitor da Silva Kosta, autor projekta, umetnik Karlos Osvald, autor konačnog dizajna spomenika, i francuski vajar Pol Landovski, izvršilac radova.

Maču Pikču je sveti grad Inka koji se nalazi na najvišem delu istočnih Anda, na istočnim padinama planinskog lanca Urubamba, na visini od 2.350 metara nadmorske visine. Maču Pikču je verovatno izgrađen oko 1300. godine, ali je ostao sakriven sve do 1911. godine kad ga je otkrio Amerikanac Hajram Bingam.
Maču Pikču svedoči o vremenu veličanstvenog carstva Inka. Nakon osvajanja teritorija, moćna vojska Inka sagradila je kanale za navodnjavanje i sisteme popločanih cesta, a građevinari su sagradili tvrđave, hramove i monumentalne kamene zgrade. Danas arheolozi tvrde da Maču Pikču nije bio grad u klasičnom smislu jer nisu pronađeni ostaci birokratske uprave, trgovine ili vojnih utrvrđenja. Najverovatnije je građen kao carski posed i religijsko utočište ili kao tajni ceremonijalni grad. Ostaci Maču Pikčua odaju carski stil Inka kakav se može naći i na drugim mestima nekad najveće države američkog kontinenta pre dolaska Evropljana. No neobičan je po okolini: smešten je usred bujne vegetacije koju navodnjava reka. Grad ima oko dve stotine građevina smeštenih po terasama i raspoređenih oko velikog središnjeg trga. Grad je podeljen na uske i izdužene četvrti koje maksimalno iskorišćavaju prostor. Postoje i terase izvan naseljenog dela koje imaju kanale za navodnjavanje. Na visini u središtu grada nalazi se granitni monolit, koji je možda bio žrtvenik, karakterističan za Inke, a možda i opservatorija. Zidine Maču Pikčua izgrađene su od orijaških blokova kamena. Podatak je još fascinantniji jer se zna da Inke nisu poznavale točak ni gvozdeno oruđe, a analizom je utvrđeno da su blokovi savršeno izrezani u kamenolomima i da su se završni radovi obavljali na samom gradilištu. Grad koji je 400 godina bio zaboravljen u andskoj prašumi, čini se da je bio napušten još i pre nego što su carstvo Inka pokorili Španci. Prema jednoj teoriji, stanovnike je pokosio sifilis koji je stigao iz Evrope, a ostalo je učinio građanski rat.
Dana 7. jula 2007. godine proglašen je za jedno od novih sedam svetskih čuda.

Čičen Ica je veliko arheološko nalazište na Jukatanu u Meksiku iz doba civilizacije Maja. UNESKO ga je proglasio svetskom baštinom, a 7. jula 2007. godine proglašen je za jedno od novih sedam svetskih čuda. Od sredine klasičnog perioda, tj od oko 600. godine Čičen Ica je bila veliki grad, dostigavši svoj vrhunac, nakon što su već propali centri Maja u centralnim nizijama na jugu.

Koloseum, izvorno nazvan „Flavijev amfiteatar“, je amfiteatar u Rimu. U Koloseumu su održavane gladijatorske borbe, koje je moglo pratiti 50.000 gledalaca. Održavale su se i borbe sa životinjama. U slučaju požara Koloseum bi se ispraznio za 10 minuta. Gradnja je započeta 72. za vreme cara Vespazijana, a dovršena desetak godina kasnije za vreme vladavine njegovog sina Domicijana.
Dana 7. jula 2007. proglašen je kao jedno od novih sedam svetskih čuda.

Tadž Mahal, je građevina locirana u Agri, Indiji, izgrađena između 1631. i 1654. godine sa radnom snagom od 22,000. Car Šah Džahan je naredio izgradnju ovog mauzoleja za svoju omiljenu ženu, Ardžumand Bano Begum, koja je poznatija kao Mumtaz Mahal.
Sastoji se od centralne oktagonalne građevine, krunisane lukovičastom kupolom, čija je ukupna visina oko 75 m i koja je skoro u potpunosti izgrađena od belog mermera; uz nju stoje dva simetrična zdanja od crvenog peščara - jedno na severozapadu a drugo na jugoistoku. Na severozapadu se nalazi džamija, a na jugoistoku kuća za odmor. Dimenzije čitavog kompleksa pravougaonog tlocrta oivičenog zidom iznose 300 m x 560 m. Ispred pomenuta tri zdanja nalazi se ogroman vrt, podeljen na četiri dela simetrično raspoređenim kanalima. Tadž je kraljevski mauzolej za velikog vladara i njegovu omiljenu ženu. Citati iz Kurana su rapoređeni na pažljivo odabrana mesta. Opšti plan i duhovni karakter ovog remek-dela zasnivaju se na idejama koje su razvili sufijski mistici. Ovaj "San u mermeru", kako ga nazivaju istoričari umetnosti, sagrađen je na obali reke Džamne za Ariumand Banu Began koju je šah Džahan odlikovao počasnim imenom Mumtaz Mahal, dragi kamen palate. Ona je nakon rođenja osmog deteta umrla 1629. godine, a mogul je naredio da se iznad njenog groba sazida grobnica kakvu svet nije video. Stručnjak za konstrukciju kupole je verovatno iz Istanbula, zidari su dolazili iz Delhija i Kandahara, stručnajci za vrh kupole su dolazili iz Lahora i Samarkanda, kaligrafi za umetnute zapise iz Širaza i Bagdada, rezbari cveća iz Buhare, vrtne arhitekte iz Kašmira. Više od 20.000 radnika je radilo 17 godina na izgradnji ovog spomenika.

Ostalih 14 finalista koji su bili na spiski za izbor su:

• Akropolj, Atina, Grčka.
• Alambra, Granada, Španija
• Angkor, Kambodža.
• Nojšvanštajn, Bavarska, Nemačka.
• Kip slobode, Njujork, SAD.
• Kijomicu-dera, Kjoto, Japan
• Uskršnja ostrva, Čile.
• Sidnejska opera, Sidnej, Australija.
• Piramide u Gizi, Egipat.

Piramide su dobile počasno mesto, kao jedino od starih Sedam svetskih čuda koje još uvek postoji. Egipat je zahtevao da se povuče iz kandidature, što je i učinjeno.

• Crkva sv. Vasilija, Kremlj, Moskva, Rusija.
• Sveta Sofija, Istambul, Turska.
• Stounhendž, Velika Britanija.
• Timbuktu, Mali.
• Ajfelova kula, Pariz, Francuska.

Azra

2008-10-15T14:50:00.003+02:00

Azra je bila novotalasni muzički sastav iz Zagreba, koji je osnovao Branimir Džoni Štulić 1977. godine. Januara 1977. godine za šankom Teatra TD u Zagrebu, lokalni anarhisti su ispijali lozu i pričali o politici, slaveći jer je Đoko anarhist (kome je posvećena pesma Jablan) dobio kćerku, kojoj je trebalo dati ime. Tada je Džoni izrecitovao stihove čuvene Hajneove pesme Azra, koja se u prevodu Alekse Šantića peva kao sevdalinka:

Kazuj robe, otkuda si, iz plemena kojega si?
Ja se zovem El Muharem, iz plemena starih Azra,
što za ljubav život gube i umiru kada ljube.

Tako su isto veče dobili ime Azra i Đokova ćerka i Džonijev novi bend.

Članovi benda:

U prvom sastavu Azre, iz januara 1977. su bili:
Branimir Štulić – vokal i gitara
Josip Juričić – gitara
Branko Matun – bas
Paolo Svecci – bubanj

Ali, ova postava nije dugo potrajala jer članovi benda su se često menjali, odnosno Štulić ih je menjao. Kasnije je, jedno vreme, vokal u Azri je bio Jura Stublić, a Džoni je samo svirao gitaru, jer je hteo da odustane od pevanja. U početku su vežbali u jednoj baraci blizu Filozofskog fakulteta. U to vreme su izlazile omladinske novine Polet, koje su pratila alternativna rok događanja, i koja su pomogla proboju Azre u nastanku novog vala.

Prvi album su izdali u sledećoj postavi:
Džoni Štulić (glas, gitara)
Mišo Hrnjak (bas gitara, glas)
Boris Leiner (bubnjevi, glas)

Kasnije se postava menja još nekoliko puta, da bi krajem 1980-ih sastav činili:
Džoni Štulić (glas, gitara)
Jurica Pađen (gitara od 1987.)
Stiven Kip (bas gitara od 1987.)
Boris Leiner (bubnjevi, glas)

Na vrhuncu slave, 1984. godine, Džoni je raspustio Azru (prvi ali ne i jedini put) i otišao u svet, odnosno u Holandiju. U ovom periodu je upoznao Josefinu Frudmaier, njegovu sadašnju ženu. Džoni je u Holandiji nekoliko godina radio trostruki album na engleskom jeziku „It Ain' Like In The Movies At All“ koji je relativno slabo prošao. 1987. se Štulić vratio u zemlju, zajedno sa novim basistom Stevenom Kipom, za kojeg kaže da ga je našao na ulici: "Našao sam ga na ulici, jednostavno sam ga našao. To uvjek ide tako, vidio sam ga kako svirucka i pokušao. Svirao je cijelu 1987. i 1988. godinu, sa njime sam napravio Između krajnosti i Zadovoljštinu". U naredne tri godine napravio je još četiri albuma, pre konačnog raspuštanja benda. Bubnjar Boris Leiner na pitanje o raspadu Azre kratko odgovara: „Ah, bilo je to bolno.“[2]

Singlovi:
"Balkan" / "A šta da radim" (Suzy, 1979.)
"Džoni, budi dobar" / "Teško vrijeme" (Jugoton, 1982.) - uživo
"Nemir i strast" / "Doviđenja na vlaškom drumu" (Jugoton, 1983.)
"Klinček stoji pod oblokom" / "Flash" (Jugoton, 1984.)
"Mon ami"/ "Duboko u tebi" (Jugoton, 1984.)

EP:

"Lijepe žene prolaze kroz grad" / "Poziv na ples" / "Suzi F." (Jugoton, 1980.)
"E pa što" / "Sloboda" / "Gluperde lutaju daleko" (Jugoton, 1982.)
"Sardisale Lešočkiot manastir" / "Mamica su štrukle pekli" / "I to se događa ponekad"

Albumi:

"Azra" (Jugoton, 1980.)
"Sunčana strana ulice" (Jugoton, 1981) - dvostruki
"Ravno do dna" (Jugoton, 1982.) - trostruki uživo
"Filigranski pločnici" (Jugoton, 1982.) - dvostruki
"Singl ploče 1979. - 1982." (Jugoton, 1982.) - kompilacija
"Kad fazani lete" (Jugoton, 1983.)
"Krivo srastanje" (Jugoton, 1984.)
"It Ain't Like in the Movies at All" (Diskoton, 1986.) - trostruki
"Kao i jučer: singlovi 1983. - 1986." (Jugoton 1987.) - kompilacija
"Između krajnosti" (Jugoton, 1987.)
"Zadovoljština" (Jugoton, 1988.) - četvorostruki uživo
"Blasé" (Hi-Fi Centar, 1997.)
...

Zanimljivosti

2008-10-12T14:27:00.003+02:00

- Orao za sunčana vremena opazi zeca u trku s čak tri kilometra visine.

- Delfin ima 260 zuba.

- Slon, najveći kopneni sisar, samo u surli ima 40.000 mišića. Zato prosječno veliki slon može baciti petmetarskog krokodila čak 8 metara uvis. Pored svoje snage slonovi su izuzetno inteligentni i mogu da nauče i do 60 komandi.

- Veliki engleski naučnik Majkl Faradejj, koji se smatra jednim od osnivača moderne fizike i hemije, nije nikada uspio dobiti mjesto predavača. Razlog je što nije mogao ispravno izgovarati glas 'r'.

- Najkraći rat u istoriji vođen je 1896. godine između Velike Britanije i Zanzibara i trajao je tačno 37 minuta.

- Konji ne samo što spavaju stojeći, nego mogu provesti i po nekoliko mjeseci da ne legnu.

- U sekundi kolibri napravi 55 zamaha krilima!

- Tri zemlje s najvećom potrošnjom slatkiša su Danska sa 17 kg po stanovniku, Irska 14 kg i Velika Britanija 13 kg.

- 7% Amerikanaca ne zna prvih 9 riiječi američke himne, ali zna prvih 7 riječi kanadske himne.

- SAD su zemlja sa najviše telefonskih priključaka na svijetu. Prema posljednjim podacima u SAD ima 170 miliona priključaka.

- Na svijetu postoji 326 gradova s više od milijun stanovnika.

- Venčum u Kini je grad na najvećoj nadmorskoj visini na svijetu. Grad leži 5.099 m iznad mora.

- Nauru je jedina država na svijetu koja nema glavnoga grada.

- Devino mlijeko ne može se zgrušati.

- Klinofobija je strah od kreveta.

- Mogućnost da čovjeka udari meteor jest 1:700.000.

- Prepreke u korišćenju zdravstvene zaštite, loše navike i nezdrava ishrana faktori su koji izlažu Amerikance znatno većem riziku od šloga nego Evropljane, upozoravaju holandski stručnjaci.

- Radosno srce je zdravije srce, zaključak je ispitivanja koje je sprovedeno nad 3.000 odraslih osoba u Britaniji. Prema tom istraživanju, koje je predvodio dr Endru Steptou sa Univerziteta u Londonu, osobe boljeg raspoloženja imale su manji nivo hormona "kortisol", koji se naziva i "hormonom stresa", koji može izazvati povećan krvni pritisak, gojaznost i pad imunog sistema.

- Kinez Ru Anting razvio je nevjerovatnu vještinu pisanja - kaligrafiju suzama. Ovaj 56-godišnjak iz provincije Henan usiše vodu kroz nos, a potom je prska po platnu kroz suzne kanale.

- Jednom od najpoznatijih i najomiljenijih njemačkih pjesnika Friedrichu Schilleru došao je račun za televiziju. Ništa ne bi bilo čudno u čitavoj priči da Schiller nije mrtav od 1805. godine.

- U čast 56. rođendana ruskog premijera objavljena je videokaseta "Učimo džudo s Vladimirom Putinom". Postoje, piše tim povodom londonski Times, uvjerljive paralele između džudoa i politike - suština i jednog i drugog je da se protivniku pokaže da ga, ako želite, možete slomiti poput suhe grančice, ali da to ipak nećete učiniti.

- Carski pingvini žive oko 20 godina, dok je zabeležen maksimum od oko 40 godina.

- Jedna godina na Neptunu traje kao 165 godina na Zemlji.

- Najbrža kopnena zmija crna mamba, može da se kreće brzinom od 11,5 km/h.

- Ljudi u Drevnoj Kini su verovali da se mašući rukama može izlečiti glavobolja.

- MekDonalds restoran u Nju Delhiju, pljeskavice pravi od ovčetine, jer Indusi uglavnom ne jedu govedinu

- Tasmanija ima najčistiji vazduh na svetu

- Šanse da žena dobije rak dojke povećavaju se prekomernom konzumacijom alkohola

- Pitate se ko ima najveće srce? Odgovor je žirafa. Njeno srce teži neverovatnih 11 kg.

- Godišnje kokosovi orasi ubiju više ljudi nego ajkule.

- Kada je kompanija Soni proizvela vokmen, on je imao različite nazive u različitim državama, tako se u SAD-u zvao "Soundabout", "Stowaway" u Velikoj Britaniji i "Freestyle" u Australiji

- Jezero Malavi, na jugoistoku Afrike, sadrži najveći broj vrsta ribe na svetu.

- Najviše restorana po glavi stanovnika na svetu nalazi se u saveznoj državi Nju Džersi.

Vicevi

2008-10-12T13:20:00.007+02:00

Red bull - daje ti krila!
Rakija - pogon na sve četiri!

Uleti Ciga u prodavnicu i dobaci prodavcu:
• Nemoj slučajno da si mi prodao loz broj 46!
• Ne brini, sačuvaću ti ga. - kaže prodavac.
Posle 5 minuta bane Ciga opet u prodavnicu i kaže:
• Ej, nemoj slučajno da si prodao loz broj 46!
• Ma, ne brini evo, staviću ga sa strane!
Posle pola sata dođe Ciga i kupi sačuvani loz sa brojem 46 u prodavnici punoj začuđenih i sumnjičavih ljudi. Sutradan po izvlačenju lutrije, Ciga dobije 10 miliona evra. Posle nekog vremena dođe Ciga sa Mercedesom i parkira ispred radnje. Prodavac upita Cigu:
• Je li, kako si znao da je onaj loz sa brojem 46 dobitna kombinacija?
• Znaš, prethodnu noć sanjam ja 7 belih konja...
• I? - pita prodavac u glas sa zatečenim kupcima.
• Pa, noć pre toga sam sanj'o 7 crnih konja...
• I? - upita napeta gomila.
• Pa, ja pomnožio...

Molio Ciga Ciganku da mu da malo, a ona se nećka. Posle dugog ubeđivanja kaže on njoj:
• 'Ajde, daj mi malo pićku, daću ti mobilni.
Razmišlja se Ciganka i na kraju popusti. Posle završenog posla kaže Ciganka:
• 'Ajde sada, daj mi mobilni.
• Ma nema problema! - reče Ciga - Piši: 065...

Šta radi Ciga u novom Mercedesu?
Vozi dok ga ne uhvate.

Pita sudija Cigu:
• Cigo zašto si krao?
• Nisam sudija, dece mi!
• Ma jesi Cigo, videla te 2 svedoka.
• Nisam sudija, majke mi, imam ja 100 svedoka koji me nisu videli!

Učiteljica proziva Pericu:
• Perice, juče ponovo nisi bio u školi!
• Baka mi je bolesna.
• Svaki put kad izostaneš iz škole tebi je baka bolesna. Ne verujem u to!
• Znam, učiteljice, i mi sumnjamo da baka glumi.

Dobio mali Perica za domaći da naslika nešto na temu narodne pesme. Svi crtali Marka Kraljevića i slične stvari, kad dođe učiteljica do Perice, a on nacrtao tipa koji sedi na lišću ispod drveta i drka.
• Iju, Perice, šta je to?! Koja je to narodna pesma?
• Jesen dođe, ja se ne oženih.

Zatraži učiteljica od sve dece da napišu po neku reč stranog porekla i da je objasne. Javi se mali Perica da pročita šta je napisao.
• Hajde Perice! - proguta učiteljica knedlu.
• PERVERZIJA - izvali Perica.
• Dobro - prekine ga učiteljica - hajde sad objasni taj pojam, ali da ne upotrebiš ni jednu bezobraznu reč, kao što inače umeš.
• Važi - kaže Perica. Zamislite dve žene kako idu ulicom i jedu sladoled. I sad jedna ga liže a druga ga grize. Koja je od njih udata?
• Pa... - učiteljica se zamisli, pa se zacrveni i na kraju kaže - Ona koja ga grize.
• Ne - kaže Perica - udata je ona koja nosi burmu, a to što ste vi pomislili, to je perverzija.

Kakva je razlika između automobila i žene?
Nikakva, što bolje izgleda to je skuplje održavanje.

Kakva je razlika između pečenog pileta i lepe žene koja je pocrnela u kupaćem kostimu?
Nikakva. U oba slučaja najbolje je belo meso.

Za koga kažemo da je biseksualac?
Onaj ko bi, a ne može.

Jednog dana došao Haso kući sav smožden i pokisao. U spavaćoj sobi Fata proba novu bundu od nutrije pred ogledalom i reče mu:
• A što si ti tako loše volje?
Haso je premeri od glave do pete, pa je zapita:
• Eto, Fatima, izgubio sam pos'o, izgubio sam auto, sad ne mogu otplaćivat' kredit za kuću i dovršit' bazen... Al' rec' mi, moja ljubavi, 'oćeš li me i dalje voljeti?
Fata, ne prekidajući da se ogleda u ogledalu, odvrati lakonski:
• Naravno, dušo, samo ćeš mi puno nedostajat'.

Političari i pelene imaju nešto zajedničko.
Oboje treba menjati što češće iz istog razloga.

Grudnjak je najdemokratskiji predmet na svetu:
Podržava velike, uzdiže male i drži masu na okupu.

• E, moj Vaso, svi tvrde da smo mi, Crnogorci pederi.
• Ma ko to tvrdi, oca mu u dupe jebem!?

Prvačić pita tatu:
• Tata, kako sam je došao na svet?
• Pa, sine, donela te roda!
• E, jebi ga, tata, i ti svašta jebeš!

Dolazi Perica kod učiteljice:
• Učiteljice, da l' biste mi pokazali sise?
• JU! Perice!
• Daću vam 100 dinara.
• HM. To je četvrtina plate. Može!
I pokaza mu ona sise.
• Učiteljice, da l' biste mi pokazali pičku?
• JU! Perice!
• Daću vam još sto dinara!
• HM! HM! Sve skupa pola plate. Može!
I pokaza mu ona i pičku.
• Učiteljice, da ja vas malo pojebem?
• JU! Perice!
• Daću vam još 200 dinara!
• Oho-ho! Sve skupa cela plata! Može!
Pojebe on nju i ode a učiteljica ostade da se obuče. Kad se obukla ode u zbornicu a direktor je u prolazu upita:
• Je li vam doneo onaj mali Perica platu?

Čovek na smrti kaže doktoru:
• Napišite da sam umro od SIDE!
• Zašto?
• Tako mi niko neće jebati ženu, a oni koji su je već jebali umreće od straha!

Kaže učiteljica đacima:
• Ko od vas za sebe smatra da je glup, neka ustane.
Svi sede, niko ne ustaje. Posle dužeg vremena, ustaje Perica. Učiteljica sva zapanjena, ne može da veruje da on za sebe smatra da je glup, pa ga upita:
• Štaaaa!? Ti sebe smatraš glupim???
A Perica odgovori:
• Ma ne, nego mi bilo žao da sami stojite!

Došao Piroćanac na benzinsku pumpu i kaže:
• Sipaj mi 2 litre benzina i 1 kap ulja...
A prodavac će njemu:
• Hoćeš i da ti prdnem u gume?

Na prvenstvu drkanja takmiče se za prvo mesto Italijan, Francuz i Bosanac. Prvi počne Italijan i drka, drka, drka i posle jednog sata vikne:
• BOKAL!
Kad su mu doneli bokal, on ga napuni do vrha. Dođe Francuz i drka ga drka, drka, drka...... i posle dva dana vikne:
• LAVOR!
Donesu mu lavor i on ga napuni do vrha. Gleda Bosanac njih dvojicu i na kraju počne i on drkati...... drka, drka, drka i posle mesec dana vikne:
• MIKROFON!
Gledaju svi, koji će mu kurac mikrofon.... Al' ipak, daju mu mikrofon, a on ga uzme i izdere se:
• KO NE ZNA PLIVATI , NEK' BEŽI!

Sretne Crvenkapa u šumi vuka i zapita ga:
• Vuče, vuče, zašto imaš tolike oči?
Tek će vuk:
• Beži, mala, vidiš da serem!

U gluvo doba noći ulazi pandur u stanicu go k'o pištolj. Presretne ga komandir smene i pita šta je bilo, a on počne da priča:
• Bio sam na žurci. I tek u neko doba ustane jedna devojka i kaže "sad neka se sve ženske skinu". One se stvarno skinu. Onda ona kaže "Sad nek se muški skinu". Gledam ja, svi se skidaju, skinem se i ja. Ona opet kaže "Sad gasi svetlo". Neko ugasi svetlo. Najzad ona kaže "A sad, muški na posao!". I ja doš'o...

Hteo bih umreti mirno i u snu, kao moj deda, a ne vrišteci i u panici, kao putnici u njegovom autobusu.

Pipao slepac turpiju nekih pet minuta, a onda je, sav besan, bacio i rekao:
• U životu nista gluplje nisam pročitao!

Seda baba na bicikl, kad dotrčava Perica:
• Gde ćeš ti, baba?
• Ide baka na groblje.
• A ko će da mi vrati bicikl?

Odluči zeka da se osveti medi pa ode kod vuka i da mu 50 eura da naguzi medu. Malo kasnije ode zeka kod mede i reče mu da će doći vuk da ga naguzi. Na to se meda počne smejati, ali kad mu zeka reče da je vuk naoružan do zuba, meda se uplaši. Na to mu zeka reče da nema problema i da će on za 50 eura čekati sa snajperom vuka i kad medi zagusti samo neka zazviždi. Posle par dana sretnu se zeka i vuk.
Zeka:
• Jesi li ga?
Vuk:
• Još kako! Izgleda da sam ga izludeo. Da vidiš samo kakvu je tužnu melodiju zviždao dok sam ga guzio!

Zaustavlja policajac autobus u kojem se nalazi 40 Jehovinih svedoka. Ulazi unutra i pita:
• Šta je ovo?
A vozač mu daje spisak s imenima putnika i kaže mu da su to Jehovini svedoci. Policajac pogleda u papir pa kaže:
• Au! Taj Jehova mora da je nešto gadno zasrao.

Zašto policajci i policijski psi rade testove odvojeno?
Da policajci ne bi prepisivali.

Grdi pandur svog sina:
• Sine, stvarno mislim da nije u redu da već u petom razredu pušiš!
• Da, tata, ali pričao si mi da si i ti počeo da pušiš u petom razredu.
• Ma jeste, ali ja sam tada imao 17 godina.

Pise uciteljica kredom po tabli kad se mali Perica odjednom prodere:
• Uciteljica nema nijedne dlake ispod leve miske.
Ona se naljuti i rece mu:
• Kupi stvari i da se nisi pojavio u skoli 7 dana.
Sledece sedmice,uciteljica opet pise desnom rukom i u jednom momentu podigne levu da se pocese poglavi.
Mali perica opet dreknu:
• Uciteljica nema nijedne dlake ispod leve miske.
Uciteljica se naljuti jos vise i rece mu:
• Ne zelim da te vidim u razredu mesec dana.
Proslo tako i mesec dana,Perica se vrati i opet gleda uciteljicu kako pise.Tog dana nosila je kratku suknjicu.Odjednom joj ispadne kreda i ona se sagnu da bi je podigla.U istom momentu Perica pocne da pakuje stvari.
• Gde ces ti? -upita ga uciteljica.
Na to ce Perica:
• Za mene je ova skolska godina zavrsena.

Pita Perica tatu:
• Tata da li je Tihi okean uvek tih?
• Svasta Perice,mozes li izmisliti gluplje pitanje?
• Mogu,kada je umrlo Mrtvo more?

Došao Perica iz škole i pita ga mama:
• Jesi danas dobio koju peticu?
• Jesam jednu, ali na 5 rata…

Pitali Cigu:
• Sta je bilo pre,kokoska ili jaje?”
A Ciga odgovori:
• Pre je bilo svega!”

Dva advokata šetaju divljinom i odjednom vide lava koji ih besno gleda i sprema se za skok. Jedan od kolega brzo čučne i počne da zateže pertle na patikama.
• Šta, misliš da će ti te patike pomoći da budeš brži od lava?
• Ne - bitno je da budem brži od tebe...

Kako se zove mobilni telefon napravljen od drveta ?
Pinokia.

Silovali babu. Kada je došlo do suđenja, pitaju je:
•Kada je bilo najteže?
Na to baba odgovara:
• Bogami, kad mi digoše noge, a sve trunje iz opanaka u oči...

Kako se na lep način kaže je*em te u glavu?
Stavim ti do znalja.

Indexi

2008-10-11T22:39:00.005+02:00

Indexi su najdugovječnija i jedna od značajnijih bosanskohercegovačka pop-rock grupa. Postojali su od 1962. do 2001. godine i u tom su periodu objavili dva studijska albuma, 27 sing ploča, te 12 kompilacijskih albuma, no daleko je više njihovih snimljenih pjesama koje iz raznih razloga do sada nisu objavljene.Smatraju se pionirima jugoslavenskog rocka.

Grupa Indexi osnovana je 1962. godine u Sarajevu i postala je sinonimom izuzetne sarajevske rock-škole. Indexe je osnovala grupa studenata, pa otuda i sam naziv grupe. Osnivači Indexa su: ritam gitarista Ismet Nuno Arnautalić (koji će kasnije sa Goranom Bregovićem i Zoranom Redžićem osnovati grupu Jutro, koja od januara 1974. godine mijenja ime u Bijelo Dugme), i bas gitarista Šefko Akšamija. Sastav su zajedno s njima činili: solo gitarista Slobodan Misaljević, klavijaturista Ðorđe Uzelac i bubnjar Nedim Hadžihasanović. U početku su svirali instrumentalnu muziku, obrade svjetskih hitova grupa kao što su The Shadows i The Kinks, ali je s njima na igrankama u dvorani "Sloga" povremeno nastupao pjevač Alija Hafizović.Godine 1963. događa se prva personalna promjena u postavi: umjesto Nede Hadžihasanovića, za bubnjeve dolazi Đorđe Kisić.
Na prvoj Gitarijadi u Beogradu 1964. Indexi su osvojili drugo mjesto i kao nagradu dobili mogućnost da snime prvi singl na kome su se našle četiri instrumentalne teme. Odlučili su se za obrade tadašnjih hitova „Sedam veličanstvenih„ (tema iz filma „The Magnificent Seven„), „Večeras u gradu mladih„ (“Teensville Tonight„ Johnny and Hurricanes) i “Atlantida“ (“Atlantis“ The Shadows), dok je temu “Nikada“ komponovao Ismet Arnautalić i to je bila prva autentična rock kompozicija u BiH.

Krajem 1964. Indexima se priključuje pjevač Davorin Popović (rođen 1946.), koji je do tada nastupao s grupom Pauci. Tokom 1965. nastavlja se osipanje prvobitne postave. Grupu napuštaju Slobodan Misaljević, Šefko Akšamija i Đorđe Uzelac, a iz grupe Lutalice dolaze gitarist Slobodan Bodo Kovačević (rođen 1946.) i basist Fadil Redžić (rođen 1946.).
Godine 1967. Indexi nastupaju na prvom sarajevskom festivalu Vaš šlager sezone, održanom u aprilu u dvorani Đuro Đaković, na kojemu su izveli Kovačevićevu kompoziciju „Oko malih stvari svađamo se mi„ koju je PGP RTB objavio na festivalskoj ploči. Na takmičenju za Pjesmu Evrovizije izveli su kompoziciju „Pružam ruke„ koju je kao i „Zašto je prazan čitav svijet„ Slobodan Bodo Kovačević komponovao na stihove Nikole Borote, i one su uz pjesme “Naše doba„ i obradu „Nowhere Man„ od The Beatlesa (u njihovom prepjevu “Jednom smo se svađali“) kompletirale ovaj drugi EP singl Indexa. Dolaskom orguljaša i kompozitora Kornelija Kovača 1967. godine, Indexi se sve više orijentišu na sopstveni materijal. Oktobra 1967. godine svirali su na festivalu u Opatiji i postali prvi VIS koji je sudjelovao na toj manifestaciji. Izveli su pjesme “Nedjeljom ujutro“ i “Neću biti sam“ Đorđa Novkovića. Te godine su često na koncertima i pločama pratili pjevačicu Zdenku Vučković. U novembru 1967. godine otišli su na dvomjesečnu turneju po SSSR-u. Po povratku su nastupili na festivalu Vaš šlager sezone '68 s pjesmom “Pustinjak“, koja je uz kompozicije drugih izvođača zabilježena na albumu u izdanju PGP RTB-a.
U proljeće 1968. godine bubnnjar Đorđe Kisić napušta Indexe, a na njegovo mjesto dolazi Miroslav Šaranović (rođen 1946. u Osijeku, ex Dinamiti, Pro arte). Na Opatijskom festivalu ’68. Indexi su s kompozicijom Petka Kantardžijeva „Jutro će promijeniti sve„ osvojili treću nagradu, a izveli su i Kornelijevu “Ako jednom budeš sama“. Te jeseni Kornelije je prešao u Beograd i osnovao Korni grupu. U postavu ulazi novi klavijaturist, Đorđe Novković.
Slijedi istorijski datum u karijeri Indexa – 15. januar 1969. Tog dana započelo se snimanje pjesme „Plima“, koju je komponovao Slobodan Bodo Kovačević, a tekst napisao Davorin Popović (podaci sa singl ploče "Plima", "Povratak Jacka Trbosjeka i ostalog zla" i "Pogledom ugasila je plamen" u izdanju "Jugotona"). Sljedeći jednako važan događa se u istoj godini, 11. oktobra, kada je snimljena prva domaća rock poema „Negdje na kraju u zatišju“, prva rock tema koja je trajala duže od 10 minuta. Melodiju je komponovao Slobodan Kovačević na stihove Želimira Altarca Čička. U decembru 1969. godine Ismet Nuno Aranutalić je otišao u vojsku i neće se više vratiti u Indexe. Kasnije je s Goranom Bregovićem i Zoranom Redžićem osnovao sastav Jutro, preteču Bijelog dugmeta.
Početkom 1970. godine opet se događa jedna od brojnih promjena za klavijaturama. Đorđe Novković se pridružio grupi Pro Arte, a zamijenio ga je Ranko Rihtman (ex Čičak, rođen 1948. u Sarajevu). Na takmičarskoj rock večeri festivala Zagrebfest '70. Indexi su nastupili s pjesmom „Da sam ja neko„, koju je komponirao Hrvoje Hegedušić, a tekst je napisala Maja Perfiljeva i osvojili su drugo mjesto, iza Korni grupe. „Da sam ja neko“ uz “Svijet u kome živim“ (muzika Kovačević-Redžić, tekst Želimir Altarac) objavljena je na singl ploči u izdanju zagrebačkog Jugotona. Sljedeće godine, također na rock večeri festivala Zagrebfest '71. Indexi su izveli ambicioznu kompoziciju „Izvor„ (muzika Hegedušić, tekst Perfiljeva) i ovaj put osvojili prvo mjesto, ispred Korni grupe. Pjesma nažalost nikada nije snimljena i objavljena na pločama. Iz grupe odlazi Ranko Rihtman i novi orguljaš je Vlado Pravdić (ex Vokinsi, Ambasadori), ali će i on od jeseni krenuti dalje (odlazi u grupu Jutro Gorana Bregovića), pa je klavijaturist Indexa postao Enco Lesić (ex Dalmatini, Split). Iste godine na festivalu Vaš šlager sezone Indexi su s pjesmom Milana Đajića “Da li postoji ljubav“ osvojili su drugo mjesto publike. U januaru 1972. godine u muzičkoj emisiji „Maksimetar„ TV Beograd, Indexi promovišu pjesmu Enca Lesića “Sve ove godine“ koja je postala mega-hit (1981. godine pjesmu je u ska formi obradilo Bijelo dugme). Lesić je ubrzo napustio Indexe i u Zagrebu osnovao grupu Spektar. S Indexima je ponovo Vlado Pravdić koji je u grupi ostao do 1973. godine kada je prešao u grupu Jutro (od 1974. godine Bijelo dugme). U proljeće 1972. godine Indexi nastupaju na prvom Boom festivalu, održanom u Ljubljani, a koncertni snimak pjesme „Hej ti, mlado momče” (muzika Ljupče Konstatinov, tekst Maja Perfiljeva) zabilježen je na duplom albumu s ovog festivala. Potom nastupaju na Zagrebfestu s pjesmom „Sanjam„ (Hrvoje Hegedušić, Maja Perfiljeva), da bi ubrzo po povratku u Sarajevo uradili i pjesmu „Balada„ (muzika Fadil Redžić i Slobodan Kovačević, stihovi Maja Perfiljeva), koja je uz “Sanjam“ objavljena na još jednom izuzetno popularnom singlu grupe (Jugoton, 21. 06. 1972.). Ovdje treba spomenuti da su Indexi 29.10.1972 godine u prepunoj Skenderiji održali veliki koncert kojim su obilježili 10 godina postojanja.
Početkom 1973. godine došlo je do čudne muzičke fuzije sa sastavom Pro arte. U to vrijeme Indexi su opet ostali bez orguljaša, pa su s Đorđem Novkovićem, čiji je sastav Pro arte također bio u personalnoj krizi, smislili neobično rješenje – spajanje dvije grupe. Uz Novkovića, grupi je pristupio i pjevač Vladimir Savčić Čobi, pa su djelovali pod imenom Pro arte - Indexi. Na festivalima su birali ime u ovisnosti od toga s kojim pjevačem su nastupali. U toj postavi su otišli na turneju po Bugarskoj i snimak njihovog nastupa je pod imenom "Indexi + Pro Arte" objavila izdavačka kuća Balkanton.

U aprilu 1973. godine Indexi su osvojili prvo mjesto na festivalu Vaš šlager sezone s pjesmom Aleksandra Koraća „Predaj se srce“, koja im je donijela i prvi zlatni singl. Ovo je prijelomni trenutak u karijeri Indexa, koji sve više napuštaju avangardni rock izraz i počinju se baviti tzv. laganim notama. U novembru 1973. godine Kovačević i Popović su otišli u vojsku i grupa nije radila godinu dana. Pauzu su popunili nastupom na Opatijskom festivalu s pjesmom „Samo su ruže znale“ kao i singlovima koje su snimili prije prestanka rada. U to vrijeme je izašao njihov prvi LP album, ali ne s novim pjesmama, nego kao kompilacija najuspešnijih kompozicija sa singlova.
Krajem 1974. godine grupa je nastavila s radom. Umjesto bubnjara Miroslava Šaranovića (koji je prešao u Ambasadore) za bubnjevima je sada bio Milić Vukašinović (ex Čičak, Mića, Goran i Zoran), a klavijature je, umjesto Novkovića koji je u međuvremenu preselio u Zagreb, svirao profesor muzike Miroslav Maraus.Uoči Nove 1975. godine grupa je objavila singl s pjesmama „Bacila je sve niz rijeku„ (muzika Fadil Redžić, tekst Kemal Monteno) i „Pogrešan broj„. Na spektakularnom koncertu koji je 22. februara 1975. održan u Skenderiji, pod nazivom „Povratak Indexa„ (Hit '75), doživjeli su očekivan trijumf. Poslije tog nastupa krenuli su na turneju po Jugoslaviji, a predgrupa im je bio novi sastav Teška industrija, predvođen klavijaturistom Gaborom Lenđelom. Tokom turneje iz grupe je otišao Maraus, a u grupu se vratio Enco Lesić. Na Opatiji '75 Indexi su izveli Lenđelovu pjesmu “Ti si mi bila naj naj“, a na festivalu Vaš šlager sezone osvojili su treće mjesto publike s pjesmom “Volim te“ Aleksandra Koraća. Na Splitskom festivalu predstavili su se s pjesmom Đorđi Peruzovića “Obala pusta, obala vrela“.U drugoj polovini 1976. godine Davorin Popović je realizirao solo album „Svaka je ljubav ista (osim one prave)“ koji su snimili kompletni Indexi. Ploča je promovisana velikim koncertom 21. februara 1976. godine u Skenderiji, a Davorina Popovića su i na koncertu pratili Indexi i njihov novi klavijaturist Nenad Jurin (rođen 1953. u Sarajevu, ex Cod).
Indexi su po običaju nastupili na festivalu Vaš šlager sezone, s Redžićevom pjesmom „Moja Hana„, a Davorin Popović je dobio nagradu za najbolju interpretaciju. Na festivalu "Beogradsko proleće" s pjesmom “Stani malo zlato moje“ Aleksandra Koraća osvojili su treću nagradu publike. U ljeto 1976. godine Indexi su ponovno otišli na turneju po SSSR-u, a zatim su sa Zdravkom Čolićem odsvirali turneju po jadranskoj obali. Krajem 1976. godine Milić Vukašinović je prešao u Bijelo dugme, a bubnjeve su po potrebi svirali Perica Stojanović (ex Ambasadori) i Đorđe Kisić. Ambiciozni album Modra rijeka na stihove pjesnika Maka Dizdara iz zbirki „Kameni spavač„ i “Modra rijeka“ Indexi su objavili 1978. godine i poslije dugo godina vratili se jakoj autorskoj muzici. LP su producirali Nikola Borota - Radovan i Indexi, materijal je miksan u Minhenu u studiju "Barbarossa" pod budnim okom Nikole Borote - Radovana i Slobodana Bode Kovačevića, kao gosti su svirali Tihomir Pop Asanović i Ranko Rihtman, stihove je recitirao glumac Fabijan Šovagović, a omot ploče je likovno opremio slikar Mersad Berber. Modra rijeka je kasnije nagrađena Šestoaprilskom nagradom Grada Sarajeva. Nakon ovog izvanrednog albuma, Indexi su nastavili s izvođenjem hitova zabavno-muzičke orijentacije nižući pjesme kao što su "Ispili smo zlatni pehar", "Pozovi me na kafu", "310 poljubaca" i "Pozdravi Sonju".
Godine 1984. Davorin Popović je na svom drugom solo albumu „S tobom dijelim sve“ snimio pjesme Kemala Montena, Kornelija Kovača i Fadila Redžića. U studiju su ga pratili Indexi, a produkciju je radio Nenad Jurin.
Godine 1986. Indexi su objavili četvorostruku LP kompilaciju s izborom najuspješnijih snimaka. Nešto izmijenjen materijal objavljen je 1991. godine i na dvostrukom CD-u. Uz Korni grupu, Time, YU grupu, R.M. Točak band i Dragu Mlinareca, Indexi su nastupili na koncertu održanom u Zagrebu 22. maja 1987. u velikoj dvorani Doma sportova. Na duplom živom albumu „YU rock legende„ (Jugoton 1987.), snimljenom na tom nastupu, našle su se i njihove pjesme „Sve ove godine„, “Balada„, “Plima“ i “Bacila je sve niz rijeku“. Nešto kasnije isti koncert je ponovljen u Beogradu i Sarajevu (19.12.1987). U okviru muzike za film Kuduz koju je pripremio Goran Bregović, Davorin Popović je otpjevao obradu stare sevdalinke "Voljelo se dvoje mladih" koja je pod imenom „Žute dunje„ objavljena na ploči “Kuduz“ (Diskoton 1989.).
..

..
Tokom rata u BiH grupa Indexi nije radila, ali su snimili pjesmu "Ulica prkosa". Davorin Popović, Đorđe Kisić I Fadil Redžić su cijelo vrijeme bili u Sarajevu, Bodo Kovačević je bio u Pragu, a Ranko Rihtman u Izraelu. Davorin Popović je 1995. godine s pjesmom „XXI vijek„ Zlatana Fazlića predstavljao Bosnu i Hercegovinu na Eurosongu u Dublinu. Ona je, uz devet drugih pjesama, objavljena na trećem Davorinovom solo albumu “S tobom dijelim sve“ (kuriozitet: isti naziv kao i drugog albuma), a potpisana je kao Davorin Popović i Indexi. Uz stare materijale pesme su komponirali Zlaja Arslanagić, Kemal Monteno, braća Mulahalilović (ex Hari Mata Hari), te Zlatan Redžić. Tokom 1995. godine Indexi su zvanično obnovili rad. Uz Popovića i Kovačevića sastav su činili bubnjar Peco Petej, basista Davor Črnigoj i klavijaturista Sinan Alimanović (rođen 1954. godine u Leskovcu) koji je svojevremeno bio član grupe Kosovski božuri iz Prištine, a od sredine devedesetih postao je direktor muzičke produkcije RTV BiH. Tri puta su nastupali u Londonu, a bili su česti gosti i u drugim evropskim prijestolnicama. Januara 1996. godine svirali su pet uzastopnih koncerata u zagrebačkoj dvorani "Vatroslav Lisinski". Krajem aprila održali su tri rasprodana koncerta u beogradskom Sava centru i jedan u novosadskom SPENS-u. Publika ih je dočekala s oduševljenjem. Kao gosti na njihovim beogradskim nastupima sudjelovali su Kornelije Kovač, Nenad Milosavljević (Galija) i Vladimir Savčić Čobi, a najavio ih je Dušan Prelević. Na koncertu u Novom Sadu dobrodošlicu im je poželio Đorđe Balašević. Godine 1999. Indexi su objavili tek drugi studijski album "Kameni cvjetovi", na kojemu su se vratili svom izvornom rocku zvuku, koji se najviše ogledao u tretmanu gitara i orgulja. Kao gosti na snimanju su sudjelovali Ekaterina Averianova (čelo), Željka Katavić, Alen Mustafić i Dragoljub Savić (prateći vokali). Autori muzike su Slobodan Kovačević i Ranko Rihtman, tekstova Maja Perfiljeva i Abdulah Sidran, a na ploči se našla obrada sevdalinke "Snijeg pade na behar na voće". Snimak posljednjeg nastupa Indexa u sarajevskoj "Zetri", održanog 1. oktobra 1999. godine objavljen je na duplom disku "01. 10. 1999. Zetra". Te večeri sa njima su kao gosti nastupali Kornelije Kovač, Goran Bregović, Milić Vukašinović, Hari Varešanović, Mladen Vojičić Tifa i članovi sarajevske grupe 7 Up.
Posljednji koncert Indexa dogodio se u Banja Luci, u dvorani Borik, 5. maja 2001. godine. Davorin Popović je umro 18. juna 2001. godine, a članovi grupe su odlučili da prestanu s radom. U BiH je ustanovljena godišnja Nagrada Davorin koja se dodjeljuje najuspješnijim muzičarima. Na prvu godišnjicu Popovićeve smrti muzička produkcija RTV BiH objavila je CD singl "Pjesma za Davora", koju je napisao Zlatan Fazlić Fazla, a uz njega su pjevali Dado Topić, Aki Rahimovski i Mladen Vojičić Tifa. Bodo Kovačević je umro 22. marta 2004. godine. Bubnjar Đorđe Kisić je umro 25. novembra 2005. godine, a prvi bubnjar grupe Nedo Hadžihasanović 3. februara 2006. godine.

Svi članovi Indexa:

Ismet Nuno Arnautalić, ritam gitara (do 1969.)
Slobodan Bobo Misaljević, solo gitara (do 1965.)
Đorđe Uzelac, klavijature (do 1965.)
Šefo Akšamija, bas (do 1965.)
Nedo Hadžihasanović, bubanj (do 1963.)
Alija Hafizović, vokal (povremeno 1963.-1964.)
Davorin Popović, vokal (od 1964. do 2001.)
Đorđe Kisić, bubanj (1964.-1968. / 1977.-1991. / 1999.-2001.)
Fadil Redžić, bas (od 1965. do 1996.)
Slobodan Bodo Kovačević, solo gitara (od 1965. do 2001.)
Kornelije Kovač, klavijature (1967. - 1968.)
Đorđe Novković, klavijature (1968.-1969. / 1973.)
Miroslav Šaranović, bubanj (1968. - 1973.)
Ranko Rihtman, klavijature (1969.-1970. / kasnije: stalni pridruženi član)
Vlado Pravdić, klavijature (1971. - 1973.)
Enco Lesić, klavijature (1971. - 1972. / 1975.)
Miroslav Maraus, klavijature (1974.)
Milić Vukašinović, bubanj (1974. - 1975.)
Nenad Jurin, klavijature (1976. - 1996.)
Perica Stojanović, bubanj (1976.)
Sinan Alimanović, klavijature (1980. / 1996. - 2001.)
Peco Petej, bubanj (1995. - 2001.)
Sanin Karić, bas (1996. - 1997.)
Davor Črnigoj, bas (1998. - 2001.)

Knjigu o Idexima pod nazivom "U inat godinama" napisao je novinar iz Zenice Josip Dujmović.

Biografije

2008-10-11T19:10:00.008+02:00

Miladin Šobić

2008-10-11T18:57:00.005+02:00

Miladin Šobić je rođen 1956. godine u Nikšiću. U Nikšiću je odrastao i završio srednju školu. Nakon srednje škole, Šobić upisuje fakultet za turizam u Dubrovniku. Taj period se smatra ključnim za njegovo stvaralaštvo. Pod utiskom studentskog života i velikih prijateljstava, on stvara svoje najveće pjesme. 1975. godine objavljuje prvu pjesmu "To sam ja", koja u to vrijeme u privatnim studentskim dubrovačkim krugovima dobija status studentske himne. Godinu dana kasnije na muzičkom festivalu "Omladina 76" u Subotici osvaja drugo mjesto sa pjesmom "Daj nam neba". Na tom festivalu je nastupio i Đorđe Balašević sa grupom "Suncokret" gdje je osvojio treće mjesto.

U narednom periodu Šobić se isticao fantastičnim pjesmama koje su mnogi ljudi čuli. Preselio se u Sarajevo i 1980. godine izdaje svoj prvi album "Ožiljak" za sarajevski Diskoton. Sa tog albuma se izdvajaju legendarna studentsko-socijalna tema "Džemper za vinograd" i najpoznatija "Marija". Na tom LP-ju su se našle "Ne pokušavaj mijenjat me", "Vrijeme ide dalje". U tom trenutku Miladin Šobić je bio na vrhuncu svoje karijere.1982. godine završava album "Umjesto gluposti". Album počinje da se radi u Studiju muzičkog ateljea u Subotici, u noći 21. februara a završava se 8. marta iste godine. Pored naslovne pjesme tu su: "Đon", "Od druga do druga", "Opet krivi tip", "Svetozara Markovića 39"... Održao je niz koncerata na kojima je okupio veliki broj ljudi. Uvijek se odazivao i na pozive studenata i ljudi iz manjih gradova.

Tako je 1983. godine posjetio i Berane kada je u Domu kulture koji je bio ispunjen do posljednjeg mjesta održao četvorosatni koncert. Koncert je bio toliko dobar da je sam Šobić izjavio da taj nastup nikada neće zaboraviti. Najpoznatije njegove pjesme pored već pomenutih su: "Ašik Ajša", "Sutomore", "Svetionik", "Desetka iz drugarstva",...U vrijeme najvećeg uspjeha Miladin Šobić doživljava porodičnu tragediju. Njegova sestra umire nakon teške bolesti. Nakon svega Šobić se povukao. Snimio je i treći album pod nazivom "Barutana ljubavi" ali zbog porodične tragedije ostavlja muziku i album nikad nije izdan. 2002. godine Ibrica Jusić, njegov prijatelj, najavio je njegov povratak.

Ožiljak je prvi album Miladina Šobića, izdat u produkciji Diskotona 1981. godine.

Spisak pjesama:

Džemper za vinograd
Stare novine
Pokvaren telefon (Izbjeglica)
Kad klonem snagom
Sunce tebi, sunce meni
Prođoh gradom
Prvi jutarnji
Kad bi došla Marija
A vrijeme ide dalje
Od druga do druga

Umjesto gluposti je drugi album (Diskoton, 1982.) Miladina Šobića

Spisak pjesama:

Đon
Cipele nove
Umjesto gluposti
Opet krivi tip
Svetozara Markovića 39
Hram ljubavi
Nevjernice
Četa luđaka
Željezničke tuge
Ne pokušavaj mjenjat' me

Zabava

2008-10-01T16:07:00.003+02:00

Zanimljivi tekstovi

2008-09-30T18:34:00.021+02:00

Banja Luka
Novih sedan svetskih čuda
Vicevi
Zanimljivosti
Pivo
101 razlog zašto je pivo bolje od žene

Banja Luka

2008-09-30T18:27:00.012+02:00

Grad Banja Luka

Svaki Banjolučanin će na pomen svog grada reći da je to najljepši grad na svjetu, grad mladosti, kulture, sporta i lijepih žena.

Banja Luka je podignuta sa obje strane Vrbasa, ove divlje, planinske rijeke, koja se uljeva u rijeku Savu. Vrbas u gradskom porduju ima tri pritoke: Suturliju, Crkvenu i Vrbanju. Središnji dio grada leži na nadmorskoj visini od 163m.Još od rimskog perioda počelo je iskorišćavanje termalnih i mineralnih izvora koji se na teritoriji grada nalaze u Srpskim Toplicama i u susjednoj opštini Laktašima i Slatini. Klima u Banjoj Luci je umjereno kontinentalna sa uticajima panonskog pojasa. Prostrano područje grada nije u srazmjeri sa brojem stanovnika koji ga naseljavaju.

Prateći tok Vrbasa grad se razvijao nizvodno, a stambena naselja koja su se gradila poslije Drugog svjetskog rata i zemljotresa 1969. razvijala su se u širinu prema brdima koja okružuju Banju Luku, ispod kojih su nikle moderne višespratnice.Na širim prostorima grada otkrivena su veoma bogata arheološka nalazišta koji govore o prastanovnicima prostora oko rijeke Vrbas. Pod svojim današnjim imenom se spominje prvi put 6. 2. 1494. U tursko doba Ferhad paša Sokolović oko 1580 gradi čaršiju na idealnom prostoru za razvoj naselja, na ušću Crkvene u Vrbas.

U svojih 500 godina postojanja Banjaluka je bila poprište mnogih sukoba, u vrijeme austrijsko – turskih ratova bila je više puta pustošena, a njeno stanovništvo pobijeno ili rastjerano. Naročito je značajna bitka koja se vodila oko banjolučke tvrđave 1773. godine u kojoj su obje strane pretrpjele velike gubitke. Banju Luku su pored vojničkih pohoda pustošile i velike epidemije kuge, od kojih je najstrašnija bila ona između 1813. i 1816. te uvijek prisutni zemljotresi. 1878. Banju Luku okupira Austro – Ugarska, pod čijom vlašću grad značajno napreduje. Dobija saobraćajnice, razvija se privreda i trgovina.Najznačajnija ličnost tog vremena udiže se visoko iznad Zmijanja na Manjači sa koje dolazi, veliko književno stvaralaštvo i domoljublje Petra Kočića ostavlja veliki i trajni pečat na slici Banje Luke.

Vrijeme velike ekspanzije grada dolazi sa vladavinom energičnog i poduzetnog Bana Svetislava Tise Milosavljevića, kada se grade značajne zgrade kao što su: Banske uprave, Banskog dvora, Sokolskog doma, Higijenskog zavoda , Narodnog pozorišta,...
Procvat grada zaustavlja Drugi svjetski rat i njemačko bombardovanje 9. aprila 1941. te savezničko 1944. Banja Luka je oslobođena 22. aprila 1945. godine. Najteži udarac u poslijeratnom periodu joj zadaje katastrofalni zemljotres 1969. godine, nakon kojeg grad konačno dobija svoj prepoznatljivi izgled i značaj.

Danas se prostire na površini većoj od 15 000 ha koju naseljava oko 220 000 stanovnika, od kojih preko 75% živi u užem gradskom području.

Sport

Kada je riječ o banjalučkom sportu, onda bez dvoumljenja, prije svih treba pomenuti rukometaše, koji su svom gradu donijeli titulu evropskog prvaka u rukometu. Zavidne uspjehe na sportskim takmičenjima postizali su i banjalučki bokseri, strelci, šahisti, padobranci, fudbaleri, biciklisti, kajakaši, košarkaši, i drugi sportisti koji su svom gradu podarili 12 medalja sa Olimpijskih igara (8 zlatnih), 15 medalja sa Svjetskih prvenstava, 6 medalja sa Evropskih prvenstava, 4 sa Univerzijade, 11 sa Mediteranskih igara i 39 sa Balkanskih prvenstava jednog klupskog prvaka Evrope (Rukometni klub Borac), pobjednika Srednjoevropskog fudbalskog kupa (FK Borac) te brojnih naziva državnih prvaka kako u ekipnim tako i u pojedinačnim takmičenjima.

Da sport ne poznaje granice potvrduje Banja Luka koja je u poslednje tri godine bila domacin brojnim sportistima u okviru medunarodnih sportskih takmičenja kao što su:

Evropsko prvenstvo u raftingu
Juniorsko prvenstvo Balakana u atletici
Prvenstvo balkana u biciklizmu
Prvenstvo Balkana u stonom tenicu za mlade
Medunarodni teniski turnir ATP Challenger
Medunarodni kuglaški turnir "Borac – Banja Luka"
Automoto trke na kružnim stazama
Medunarodni turnir u boksu
Medunarnodna biciklistička trka "Banja Luka"
Atletska ulična trka "Banja Luka"

Obrazovanje

Masovno opismenjavanje u Banjoj Luci počinje sa otvaranjem srpske konfesionalne muške škole 1832. uz dozvolu turskih vlasti. 1864. pod turskom vlasti osnovana je i škola za žene, nakon tridesetogodišnje inicijative, 1888. pod austrougarskom se osniva i viša djevojačka škola, te hrvatska konfesionalna škola. U periodu između dva svjetska rata u Banjoj Luci se osniva još 7 srednjih škola.Prva visokoobrazovna institucija bila je banjolučka bogoslovija, osnovana 1866. čiji je prvi rektor bio Vaso Pelagić.Danas se u banjolučkoj regiji oko 1 500 djece obrazuje i stiče prva znanja u 16 vrtića Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje.Osnovnih škola je 29, pod čijim se obrazovnim radom nalazi oko 18 500 učenika.Obrazovni program 13 banjolučkih srednjih škola je prilagođen privrednim i administrativnim potrebama grada i regije.Univerzitet u Banjoj Luci je osnovan 7. novembra 1975. godine i tada se sastojao od pet fakulteta: Pravnog, Ekonomskog, Mašinskog, Tehnološkog i Elektrotehičkog; te dvije više škole: Pedagoške akademije i Više ekonomsko – komercijalne škole.

videoalbum

2008-09-27T18:31:00.019+02:00

ZZ TOP

TOP LISTA NADREALISTA

Celine Dion - Can't help falling in love

Lucciano Pizzichini 7 YEAR OLD

China 5 years old Guitar Player

fotoalbum

2008-09-27T12:02:00.022+02:00

fotoregistar

2008-09-26T17:19:00.006+02:00